Ronjenje je prekrasno, no tijelo proživljava veliku promjenu tijekom zarona. Opuštenost i mir koji nastaju dok ronimo jesu divni, ali mogu biti i signal opasnosti. Prepoznajte i ostale...
Vidi originalni članak
Nekim je roniteljima izlika ribolov, nekima rekreacija, no pravi je razlog ljubavi prema ronjenju euforija dubine, koju izazivaju kemijske promjene u mozgu lišenom kisika.
Ljudsko je tijelo dobro prilagođeno vodenom okružju pa se i u vodi osjećamo kao kod kuće – barem neko vrijeme. Kad uronimo, dolazi do fizioloških prilagodbi koje zahvaćaju srce, krvožilni sustav, pluća i druge organe. Naš se metabolizam tada usporava radi štednje energije i kisika, a pluća se skupljaju na četvrtinu uobičajene zapremnine.
Najsposobniji ronitelji na dah dosežu i 200 m, no i mnogo manje dubine kriju smrtonosne opasnosti, koje su unesrećile mnoge ljubitelje dubina.
Upoznajmo tipične opasnosti koje nam prijete u vodi:
- Pucanje bubnjića Rastući pritisak vode može izazvati bol, pa i prsnuće bubnjića. Simptomi su vrtoglavica, povraćanje i krvarenje iz uha. Ovo se izbjegava kompenzacijom - izjednačavanjem tlaka u uhu pri uranjanju. Kompenzacija se izvodi tako da se jezikom pritišće stražnji dio nepca. Tim se pokretom šalje dašak zraka kroz Eustahijevu cjevčicu do srednjeg uha.
- Dušična narkoza Javlja se na 12 metara, a osobito je izraženo od 30 metara. Duboko u vodi, mozak počinje ostajati bez kisika, pa u moždane stanice prodire više dušika. Ovaj plin ima učinak sličan alkoholu, te ronitelja zahvaća ushićenje, rast samopouzdanja i prezir prema opasnosti.
- Pothlađenost U hladnoj vodi može vam se dogoditi ono što je zadesilo žrtve s Titanica. Prvi su znakovi pothlađenosti umor i otežano rasuđivanje.
- Nesvjestica u plićaku Opasnost vreba i kod izranjanja. Kako pritisak vode opada, pluća i zrak u njima se šire. U tako proširenim plućima, preostale rezerve kisika preraspršene su da bi ušle u krv pa na nekoliko metara od površine mozak ostaje bez kisika i čovjek gubi svijest. Svi se ronitelji uvježbavaju prepoznati nadolazeću nesvjesticu na vrijeme da bi mogli izroniti prije no što bi ona nastupila.
12 savjeta za sigurno ronjenje:
- Nikad ne ronite sami, no ne uranjajte istovremeno s partnerom. Jedan partner mora čekati drugoga na površini i priskočiti mu u pomoć ako uoči da nešto nije u redu.
- Ne zaranjajte bez zaštitnog užeta uz koje se možete popeti u slučaju nužde. Ako je uže pričvršćeno na plutaču, ona mora biti dovoljno velika da izdrži težinu i dvojice ronitelja.
- Utezi radi lakšeg zaranjanja smiju biti teški od 5 do 30 kg i moraju biti smješteni isključivo pozadi da ronitelj u slučaju nesvjestice izroni s glavom prema gore. Bolje je staviti premalo nego previše utega.
- Pred ronjenje dišite polako, udišući prvo trbuhom. Ne izvodite više od 15 dubokih udisaja po minuti, jer bi to ubrzalo puls i smanjilo koncentraciju CO2. Manjak CO2 izaziva kašnjenje alarma da je kisika premalo i da je vrijeme za izranjanje.
- Puno pijte prije uranjanja. Dehidracija povećava rizik za nesvjesticu pri izranjanju te otežava izjednačavanje tlaka. Do četiri sata prije ronjenja nemojte jesti, jer probava usmjerava krv u želudac umjesto u mozak.
- Izjednačavajte pritisak u uhu pri zaranjanju na svaka tri metra. Ako ne uspijete kompenzirati, prekinite ronjenje.
- Prilikom zaranjanja ne gledajte prema dolje, a prilikom izranjanja ne gledajte prema gore.
- Ne ubrzavajte u završnoj fazi izranjanja. Štedljivost pokreta čuva kisik i održava spori puls.
- Ne izdišite pod vodom, a pri izranjanju prvi put izdahnite lagano.
- Stanka između uranjanja mora biti barem 5 minuta da bi se tjelesni plinovi doveli u normalu.
- Ne ronite na dah do 12 sati nakon ronjenja s bocom, jer je moguća dekompresijska bolest.
- Ne ronite kad ste umorni, prehlađeni ili pripiti. Nikad ne zaranjajte odmah nakon nesvjestice.