Uhhh, dugo vremena mi je trebalo da stignem do ovdje, tri i pol godine, odnosno 42 mjeseca su se okrenula, odnosno 14 godišnja doba promijenila. Da, bio je to bogami dug put, napisao je Tomica Kristić (33) na svojem Facebook profilu kada je napokon zakoračio na Novi Zeland. Bilo je prije tri dana, 31. ožujka.
Priznaje da nije mislio da će putovati toliko dugo.
- U početku sam mislio da će mi do Novog Zelanda trebati samo dvije godine, ali evo, dvije su već daleko iza mene - rekao je.
Krenuo je autostopom iz Varaždina
Na put je samo sa ruksakom na leđima krenuo 13. listopada 2015. godine iz Varaždina. Opisao je kako se tada osjećao.
- Svašta mi se motalo po glavi, ali nisam se dao omesti, već sam jednostavno krenuo, digao palac i to je bilo to. Imao sam veliku i istinsku podršku od obitelji. Zahvalan sam im na tome. Put mi je proširio granice razumijevanja, srušio zidove predrasuda koje sam si još od malih nogu nesvjesno počeo graditi i sakrivati se u njima, pokazao da svojim odlukama biram svoj put, i dao uvid u veliku, nikad prije spoznatu slobodu života - ispričao nam je.
Ova fantastična avantura potpuno mu je promijenila život, osjetio je taj čaroban osjećaj slobode. Iskusio je predivne trenutke, upoznao divne ljude, družio se sa budističkim monasima u Indiji i Laosu, glumio u bolivudskim filmovima... Na proputovanju kroz Indiju 2016. godine pronašao je i svoju srodnu dušu - djevojku Lucy, koja ga je pratila na putovanju, a nedavno su se i zaručili.
Avanturi još nije kraj
Iako je na cilj stigao, tu njegovoj avanturi nije kraj. Odlučio je pješačiti kroz Novi Zeland i procjenjuje da će mu za to trebati dva i pol mjeseca. Nabavio si je i specijalna kolica u kojima će vući stvari, šator, zalihe hrane...
- Započinjem 1500 kilometara dugo pješačenje kroz cijeli Novi Zeland. Krenut ću iz najjužnije točke zemlje, iz Slope pointa, te krenuti prema sjeveru. Putovanje će mi završiti 70 kilometara prije Aucklanda, u mjestu Hobbiton, zvanom još Međuzemlje, u mjestu lokacije snimanja Gospodara Prstenova. Ako ste se ikada pitali zašto sam ovo putovanje nazvao Putovanje u Međuzemlje, sada vam je možda malo jasnije - otkrio je.
- Da stignem do Međuzemlja trebat će mi oko dva i pol mjeseca, odnosno oko 75 dana, te ću dnevno raditi 20-25 kilometara. Neću nositi ruksak na leđima, niti prsima, već ću vući kolica zakačena za pojas. Kolica su već spremna, radio sam na njima ovih dana, i uskoro šibnem fotku. Većinom ću kampirati, negdje pored ceste, u šumi, na livadi, i neću baš nešto kaučsurfati. Naravno, bit će i toga, ali orijentirat ću se više na kampiranje - dodao je.
Zadnja stanica prije Novog Zelanda bila je Australija
Opisao je put kroz Australiju.
- Mjesec dana konstantnog putovanja, od Pertha pa sve do Sydneya, više od 5000 km neprekidne ceste, vidjeli smo jedne od najljepših plaža na svijetu, prošli 2000 km dugu pustinju, upoznali na desetine ljudi, ma na stotine njih, bili na predivnoj Tasmaniji, dogodilo se tisuću toga, tisuću novih priča, kako ispričanih tako i neispričanih, i sve ono što sam zaboravio napomenuti...i evo nas, tu smo, na zadnjoj postaji Australije, Sydney - opisao je ukratko.
- Ne samo da ovdje završava naše zajedničko putovanje kroz Australiju, nego ovdje završava naše zajedničko putovanje općenito. Lucy leti za Indoneziju gdje će si u Jakarti izvaditi hrvatsku vizu, a ja šibam na Novi Zeland gdje se spremam za fotofiniš ovog dugogodišnjeg putovanja - napisao je dva dana prije odlaska na Novi Zeland.
Zaprosio je Lucy u Australiji
Ovako je opisao taj dan, 24. ožujka, kada je negdje na obroncima Tasmanije zaprosio Lucy:
'Tada je došao dan, bio je to predivan miran dan, sunce se probilo kroz gust maglovit oblak, i obasjalo stazu prema vrhu planine po kojoj su se ljubavnici penjali. Dečka je lagano hvatala nervoza, imao je on plan, planirao je nešto veliko učiniti, nešto što već mjesecima odgađa, od čega mjesecima bježi, ali ne i danas.
Negdje oko podne, oblaci su nestali, kao zaboravljene misli u umu neprimjetno otišli, a sunce se ukazalo, toplo i blago, obasjalo vrh brda na koje su ljubavnici stigli. Oboje su sjedili na kamenoj stijeni, pogleda uperenih na veliko jezero, što kao plava suza stoji omeđena brdima, i planinama, i zajedno tišinom gledali u njega.
Tada se dečko digao, okrenuo prema curi, pogledao ju duboko u oči, bio je to pogled koji gleda u samu dušu, pogurnuo je ruku u svoj džep, izvadio malenu plavu kutijicu koju kao blago čuva već tjednima u svom džepu, otvorio je i izvadio prsten, te postavio Pitanje, veliko i značajno, pitanje koje je mislio da u životu nikada postaviti neće. Cura je odgovorila, ali ne verbalno već šutnjom, odgovorila je ogledalom duše, očima, dala je odgovor pogledom što se uzdiže iznad svake izgovorene riječi'.
To je samo mali dio teksta kojim je opisao njihovu ljubav, cijelu, zaista predivnu priču, pročitajte OVDJE.
Planiraju zajedno putovati po Hrvatskoj
Prije nego je iz Australije prešao na Novi Zeland razdvojio se sa svojom Lucy, i to im je teško palo. Ona je morala otputovati u Jakartu, a pred njim su mjeseci hodanja prije nego se ponovno zagrle.
- Lucy čeka hrvatsku vizu u Jakarti. Planiramo ovo ljeto jednomjesečni road trip s kamperom po Hrvatskoj zajedno - otkrio nam je Tomica svoje planove.
Prisjetio se kako je upoznao Lucy. Bilo je to u ljeto 2016. godine.
- Upoznao sam je u Indiji u pokrajini Rajasthan, u kući dečka koji me ugostio preko kaučsurfinga. Naime, ugostio je i nju i mene iste noći. Tako smo se upoznali. I da, možete to nazvati ljubavlju, čak bih rekao velikom, istinskom, ljubav koju nikada prije nisam doživio - rekao nam je.
Na OVOM LINKU možete pronaći predivnu priču u kojoj Lucy opisuje njihovu ljubavnu priču. Napisala ju je za dva sata, tijekom leta prema Jakarti, a naslov je 'LOVE STORY OF TWO TRAVELERS' (ljubavna priča dvoje putnika).
Pojasnio je zašto se odlučio krenuti na put baš autostopom
- Putovanje autostopom spada u najneizvjesnije putovanje ikada. Kad putuješ hodajući, ili biciklom, sam si svoj majstor, sam si krojiš sudbinu i kako će ti izgledati dan, kada ćeš završiti s istim i gdje ćeš otprilike spavati. Putovanje javnim prijevozom je glupost tako da ću ga samo preskočiti. Ali, putovanje autostopom je totalno suprotno od svega - rekao je.
- Jednom kad stojiš uzdignutog palca na cesti, ne znaš ništa, nemaš pojma što će se dogoditi sljedeće, tko će ti stati, ili hoće li ti uopće stati netko, koliko ćeš još uopće čekati na prijevoz, hoćeš li spavati negdje ovdje u grmu pored ceste, ili možda u nekoj luksuznoj kući. Ma ne znam ništa. Jedino što možeš je vjerovati da će se nešto lijepo dogoditi, i to je sve. Vjerovati pozitivno i zatim odreći se svih očekivanja, poslati signal želje u svemir i dopustiti neka sve ide svojim tokom. U tome je ljepota ovog načina putovanja - dodao je.
Znao je, kaže, sam ili sa Lucy, spavati na otvorenome, u malenom šatoru ili u vreći za spavanje u prirodi, na nečijoj terasi ili u nekoj čekaonici. Često je pronalazio smještaj putem internetske stranice couchsurfing.com koja spaja zaljubljenike u putovanja i ljude koji ih žele besplatno primiti u svoj dom. Nebrojeno puta su i njega i Lucy u svoj dom primili ljudi koji su im stali na cesti i povezli ih dio puta. Ponudili su im krevet, nahranili ih...
Tijekom putovanja oboje su pronalazili privremene poslove kako bi imali novca za nastavak puta - od podučavanja engleskog u Vijetnamu do branja borovnica u Australiji. Odjeću i ostale potrepštine kupovali su i u trgovinama rabljenim stvarima. Tomica nam je otkrio da je na putovanje iz Varaždina krenuo sa 1500 eura u džepu, to mu je potrajalo oko devet mjeseci.
Tijekom ove tri i pol godine upoznao je, kaže, puno divnih ljudi koji su ostavili traga na njemu i nikada ih neće zaboraviti.
Cijelo putovanje Tomica bilježi kamerom i opisuje iskustva na blogu Journey to Middle-earth koji prate tisuće ljudi. Piše vrlo zanimljivo, a svaku dogodovštinu prati fantastičnim fotografijama ili video zapisima. Njegovu avanturu možete pratiti i na Instagramu.
NIKAD TO NEĆE PRIZNATI: Muškarci tijekom seksa često misle o ovome, ali to skrivaju