Sevi, Aya, Švrćo i još sedam superpasa vraćaju osmijeh klincima u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, kroz terapijsku “igru” koja znanstveno dokazano smanjuje stres.
Tim ove poliklinike jedini u svijetu provodi inovativni pristup rada sa zanemarivanom i zlostavljanom djecom, mališanima s kroničnim bolestima i razvojnim teškoćama, invaliditetom i višestrukim oštećenjima. Sve je počelo uz dječaka Lea (12), koji je rođen sa sindromom Down i hipoplastičnim srcem (tzv. pola srca), priča nam majka Renata Fridrih, ujedno prof. defektolog-logoped u poliklinici.
- Leovi liječnici iz Njemačke preporučili su nam da mu nabavimo psa. Smatrali su da će to biti najbolji oblik stimulacije za Lea. Tako je stigla havanezerica Evie. U roku od pola sata popela mu se na krevet i postala njegova najbolja prijateljica - kaže Fridrih i dodaje da se, držeći logopedske vježbe unutar udruge Društvo naša djeca Sisak, dodatno uvjerila koliko je vrijedno da je pas prisutan. Tako je nastao projekt terapije psima. Logopedica je udomila pet od deset pasa koji danas rade u poliklinici. Projekt financijski podržava Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
- Radi se o obuci pasa prema holističkom pristupu, koji je počeo Sigmund Freud, u kojem pas aktivno sudjeluje u terapiji. Dok radi s djecom, pokazuje što djetetu treba. Pa ako je umorno, pas će leći na bilježnicu – priča Fridrih uz objašnjenje zašto su baš havanezeri najbolji:
- Kad smo birali pasminu, birali smo najbolju – bichon havanezer. To su manji i ekonomični psi, a imaju hipoalergenu dlaku. Kad ga se istrenira, pas pokazuje kome treba pomoć, po mirisu osjeti tko je pod najvećim stresom.
- Psi djeci pomažu na kognitivnoj, fizičkoj i emotivnoj razini. Četveronošci prvo prilaze ljudima u invalidskim kolicima, što pokazuje njihovu snažnu empatiju. Vjerujem da svaka životinja ima terapijski učinak, no treba voditi računa o zdravstvenom stanju djeteta, kao i o samom ljubimcu ako ga se želi nabaviti – priča prof. Fridrih i dodaje da terapija kod nje izgleda kao klasična terapija kod logopeda, samo što je pas u sobi.
- Pokazalo se da djeca uz pse postižu bolje rezultate i imaju bolje ocjene – kaže logopedica. Upravo zato je ogroman interes škola, centra za socijalnu skrb za ovakvu terapiju. Dobivaju pozive iz EU, SAD-a...
- Primjerice, kod djece koja mucaju je veliki pomak jer su opušteniji i bolje vježbaju – kaže prof. Fridrih.
Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, jedini je sudski vještak koji radi forenzički intervju sa zlostavljanim djetetom uz pomoć ovih superpasa.
- S obzirom na to da se radi o traumatskim iskustvima, bitno je djetetu smanjiti stres. Što je stres manji, vjerodostojnost iskaza je veća i kvaliteta forenzičkih informacija je bolja. Dok dijete mazi psa, drži ga u krilu, stres se smanji i tako dobijem kvalitetan iskaz, a dijete je manje traumatizirano dok priča o tome – pojašnjava prof. dr. sc. Buljan Flander.
Moćna utjeha
Djeca zbog pasa imaju više volje doći na terapiju, a pomažu i članovima obitelji u pratnji kojima također često treba utjeha, kaže logopedica
Psi motiviraju klince da rade i daju signal logopedici kad više ne mogu
Terapija se provodi u dogovoru s roditeljima, a poželjno je što češće. Pas sjedi na stolcu i prati što se događa. Kada dijete počne raditi, okreće leđa i pusti ga da radi. Kad se vrati u početni položaj, to znači da dijete više ne može. Ako dijete pruža otpor, pas ga motivira šapicom. Traumatizirana djeca žele držati psića u naručju, što im pruža utjehu i pomaže u oporavku, kaže prof. Fridrih.
Čupavi prijatelji za cijepljenje bez ijedne suze
Istraživanje prezentirano na Svjetskom kongresu pedijatara u Vancouveru, potvrdilo je da se ovim pristupom značajno smanjuje razina stresa, a mentorica projekta je dr. Barbara Splichuk s kanadskog Sveučilišta British Columbia. Kad su psi, primjerice, bili podrška djeci koja se cijepe, nijedno dijete nije zaplakalo.
Za rad s djecom s teškoćama pas mora proći obuku
Vladimir Bolha, kinološki sudac i trener pasa, najvažniji kotačić u cijeloj priči, tvrdi da je svaki pas terapijski, kaže nam prof. Fridrih, koja se slaže s tim, no upozorava da se za djecu s teškoćama treba raspitati kod uzgajivača te pas treba proći obuku kod ovlaštenog trenera za obuku sportskih i radnih pasmina. Obuka za rad u poliklinici odvija se kroz pet modula, a to su socijalizacija, poslušnost, učenje psa opuštanju u različitim situacijama, prihvaćanje različitosti uz interakciju s korisnicima te prihvaćanje emocija i pomoć kod smanjivanja stresa kod djeteta.
Uz stručnu pomoć važna je i suradnja roditelja kod kuće
Kad prepoznate da dijete ima teškoće, potražite pomoć stručnjaka, no s djecom treba raditi i kod kuće, kaže logopedica. Savjetuje roditeljima da slušaju svoju djecu jer važno je znati što djeca osjećaju kako bi prepoznali njihove potrebe.