Velika sreća zbog rođenja sina Lucasa Johna, nakon dva mjeseca se za obitelj Carmina Martina (20) iz SAD-a pretvorila u nepojmljivu tugu i bol. Bio je to savršen dan, 26. studenog 2017. godine. Proveli su ga pripremajući kuću za prvi Božić koji će provesti sa svojim djetetom. Bili su sretni.

Umorni od svega legli su i odlučili se malo odmoriti. Zaspali su. Carmine je zaspao na kauču, sa sinom na prsima.

Prva se oko ponoći probudila njegova djevojka i majka djeteta Haley Gavrilis (20). Pronašla je Carminea kako spava na kauču. Pogledala je u košaru, a bebe nije bilo u njoj. Kružila je pogledom po sobi, sina nije nigdje vidjela. Uhvatila ju je panika, nešto ju je stegnulo u grlu. 

Probudila je Carminea i tada su otkrili nešto strašno. Dječak je tijekom noći skliznuo s oca i ugušio se ležeći između rukohvata na kauču i tatine ruke. Pokušali su dijete oživjeti, ali bilo je prekasno.

Haley vjeruje kako joj je Bog poslao znak da je Lucas uz nju i da je gleda s neba - u obliku žutog leptira. 

- Stalno viđam žutog leptira. Prvi se pojavio na sprovodu iako je bio prosinac, a tada leptira ne bi trebalo biti. Prije toga sam rekla svojoj majci da ne osjećam Lucasa, ne znam gdje je. Ona mi je mirno objasnila da budem strpljiva, da ću dobiti znak. Nakon tog razgovora izašla sam vam i plakala kada se kraj mene pojavio žuti leptir. Stalno je letio oko mene. Sada ih stalno viđam, kao da mi sin želi poručiti da je uz mene- ispričala je.

Priznala je da nije bila vjernica, ali nakon smrti sina zapitala se gdje je on sada, morao bi biti u raju jer je bio divan i dobar dječak.

I ona i njezin dečko bili su pod tolikim stresom zbog tragedije da im je dijagnosticiran PTSP, tjeskoba i depresija. To što se dogodilo ih je strašno proganjalo, izjedala ih je krivnja, a tog osjećaja se nisu oslobodili do danas, vjerojatno nikada i neće. Negativne emocije bile su toliko intenzivne da se par na kraju razišao.

On nije prestajao sebe kriviti za tragediju. "Da barem nije zaspao... Da barem nije dijete stavio na svoja prsa...". Svaki dan je razmišljao o tom kobnom trenutku koji im je promijenio živote iz temelja.

- Naravno da se krivim zbog toga. Moj zadatak kao oca bio je taj da zaštitim svoju obitelj, svog sina, djevojku, naše obitelji. Nisam uspio, ljut sam na sebe. Razočarao sam sve. Svi su voljeli našeg dječaka - rekao je suzdržavajući suze. Teško mu se prisjetiti toga.

- Živim dan po dan i pokušavam se nositi s time. Prizori tog dana zauvijek će me proganjati. Pokušavam funkcionirati kroz svu bol koju osjećam. Znam da imam posttraumatski stresni poremećaj. Ne želim zaboraviti to što se dogodilo. Nikada ne želim to zaboraviti. Učim živjeti s time i iz toga nešto naučiti - dodao je.

Osim PTSP-a dijagnosticirana mu je jaka tjeskoba. Još ima iznenadne napadaje panike kada mu znoj oblije cijelo tijelo, srce ubrzano kuca, nastane zbrka u glavi, prenosi Mirror.

Odlučio je javno ispričati svoje iskustvo kako bi upozorio druge roditelje da pripaze, da ne dožive ono što se njegovoj obitelji desilo.

Dječakova majka Haley bila je na lijekovima za smirenje nakon tragedije, ali utjecaj tableta bio je toliko jak da je osjećala grižnju savjesti jer ne tuguje kako bi trebala.

- Sjetim se Lucasa i plačem po deset puta na dan. Depresivna sam i tjeskobna, ali znam da se moram nositi s osjećajem smrti sina. Još prolazim kroz proces žalovanja i svaki dan je sve lošije. Imam problema sa spavanjem. Noću mi kroz glavu prolaze svi detalji - ispričala je nesretna djevojka.

Dodala je kako joj svi govore da nije ona kriva za to što se dogodili, ali to joj ne ublažava tugu koju osjeća. 

- Nisam bila vjernik prije Lucasove smrti, ali sam proklinjala Boga što je dopustio da se to dogodi. Tada sam shvatila da u Boga ne vjerujem, ali opet, gdje je moj sin sada ako nije u raju - rekla je Haley.

Prisjetila se detalja tog kobnog dana. Kaže da su bili jako sretni. Počeli su ukrašavati kuću radujući se prvom Božiću koji će proslaviti sa svojim sinom. 

Ona se otišla malo odmoriti, a Carmine je ostao gledati utakmicu sa dječakom na prsima. Bilo je to onaj trenutak tate i sina, njih dvojica gledaju utakmicu. Ipak umor ga je savladao jer je radio u građevini, često po 13 sati na dan.

- Zaspala sam oko 19 sati. Kada sam se probudila već je bila ponoć. Nisam planirala toliko dugo spavati, ali bila sam iscrpljena. Kada sam probudila Carminea i pitala ga gdje je dijete, bio je zbunjen. Podigao je ruku i vidjeli smo njegovo sićušno tijelo između njegove ruke u rukohvata na kauču. Ležao je beživotno. On ga je počeo oživljavati, a ja sam panično zvala 911. Žena s druge strane nam je govorila kako da to pravilno napravimo. Urlala sam na nju u suzama preklinjući je da pošalje kola hitne pomoći što prije. Stigli su za 12 minuta - ispričala je, a on dodao:

- Obično radim i nedjeljom, ali taj dan me djevojka molila da ostanem s njima kako bi uredili kuću. Da bi naš dom bio spreman za Božić. Ukrašavali smo i božićno drvce, stavljali svjetla po kući i izvan nje. Bio je to savršen obiteljski dan. Bio je to dugačak dan i oboje smo bili umorni. Odlučili smo se opustiti navečer. Haley je drijemala, a Lucas i ja smo gledali utakmicu - prisjetio se.

- Čim me Haley probudila, znao sam da nešto nije u redu. Tražio sam mu puls, ali ga nisam osjetio. Srce mu nije kucalo. Oživljavao sam ga 12 minuta dok nije stigla hitna pomoć. Njezin otac živi u blizini, i on je dotrčao. Želio je preuzeti oživljavanje, ali nisam mu dao, samo sam nastavio panično ne bi li osjetio spasonosni otkucaj srca. Ništa. Bio je to najstrašniji trenutak u mojem životu - rekao je.

Liječnici su dječaka pokušavali oživjeti još 45 minuta. Sa svakom minutom, nade roditelja su kopnjele. U bolnici su potvrdili da je uzrok smrti gušenje. Rekli su roditeljima kako se mališan sam pomaknuo kako bi došao na mjesto koje je toplije.