Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Podsjetimo se koliko je Zemlja lijepa - opustite se i uživajte!
Neimenovani mladić opisao je kako ga je otac napustio kada je bio mali, a zamijenio ga je čovjek koji je njemu i njegovoj mami pomogao kada im je bilo najteže. Svoju priču je ispričao na Facebook stranici 'Humans of New York' pod hashtagom #quarantinestories (priče iz karantene). Kaže kako mu je taj čovjek zauvijek promijenio život na bolje.
Ovo je njegova ispovijest:
Bilo je baš kao jedno od onih scenarija napuštanja kakve vidimo u TV emisijama. Bili smo zajedno u praonici. Moj otac je sjeo u auto da nam 'donese ručak' i više nikada se nije vratio. Imao je samo dvadeset četiri godine, pretpostavljam da se nije mogao nositi s tim pritiskom što je mladi tata.
Moja mama je ostala sama u vrlo teškom trenutku jer su nedugo nakon toga počeli moji zdravstveni problemi. Hodao sam šepajući. Nitko od liječnika nije shvaćao o čemu se radi. Većina njih nagađala je kako imam cerebralnu paralizu ili mišićnu distrofiju, ali činilo se da mi tretmani ne pomažu.
Otprilike u to vrijeme je moja majka upoznala Erica. Oboje su radili u Red Lobsteru. Radila je kao konobarica. Eric je bio barmen. Imao sam tada samo pet godina pa sam na njega gledao kao na 'maminog kul prijatelja' sa zbilja velikim zaliscima. Počeli smo provoditi sve više i više vremena u njegovoj kući koju je unajmio.
Imao je originalni Nintendo i dopuštao mi je da se igram. Prvi Božić smo proveli zajedno, a sjećam se da mi je darovao špilju šišmiša - izdanje Michael Keaton. Stvari su postale sve ozbiljnije između njega i mame, a Eric je zaista brinuo za moje zdravlje. Pomogao joj je platiti specijaliste.
Vozio nas je po dječjim bolnicama diljem zemlje. Napokon smo pronašli liječnika koji mi je dao točnu dijagnozu i uspio sam dobiti lijekove koji su mi bili potrebni. Nedugo zatim, moja mama i Eric su se vjenčali. Dobili su još troje djece. Ja sam bio 'Jon Snow', ali nikada se tako nisam osjećao zbog Erica. Tretirao me kao svog sina.
Kada sam bio u srednjoj školi, naš je najmlađi brat preminuo. Mislim da se moji roditelji nikada nisu od toga oporavili. Nedavno su se rastali, a on mi je postao puno više od prijatelja. Zauvijek će biti očinski lik u mojem životu.
Prije trideset godina Eric je upao u zbrku. Jadna, samohrana majka. Dijete s invaliditetom. Mogao je pobjeći u drugom smjeru, ali nije. Odlučio se upustiti u to, uprljati ruke i postati otac. I zbog toga sam postao čovjek kakav jesam.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Upravitelji šuma na Islandu pozvali građane da grle stabla
POGLEDAJTE VIDEO: #ZAJEDNO24SATA sa Robertom Knjazom: