Još u vrtiću sam skicirao i izradio svoj prvi kostim, koji je bio od lišća, za potrebe dječje priredbe. To je izazvalo pozitivne reakcije odgojitelja i roditelji su me tada počeli poticali na kreativno izražavanje, priča nam Mario Tomašević iz Sinja koji je nedavno postao prvi magistar umjetnosti kostimografije za kazalište,film i multimediju u Hrvatskoj na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku.
Uvijek je bio dobar u crtanju pa je nakon završene grafičke srednje škole želio upisati Likovnu akademiju, ali nije uspio pa se upisao na Akademiju u Osijeku.
- Smatrao sam da je najlogičniji put Zagreb i Akademija likovnih umjetnosti gdje sam i dva puta pristupio prijemnom ispitu, ali život je imao druge planove. Danas sam sretan zbog toga. Prijatelj koji je tada studirao glumu na Umjetničkoj akademiji u Osijeku me upoznao s novim smjerom i tako je sve krenulo - kaže Mario.
Studiranje je nastavio na Diplomskom sveučilišnom studiju kostimografije za kazalište, film i televiziju, a kostimografiju je odabrao zbog svoje velike ljubavi prema modi i odijevanju.
- Od samog početka studiranja najviše sam se pronalazio u dizajniranju kostima. Uvijek mi je poseban izazov bio i još uvijek je pretvaranje svojih skica u nešto stvarno i opipljivo - otkrio je ovaj mladi umjetnik.
Svoj prvi profesionalni kostim napravio je 2016. godine.
- To je bio kostim za potrebe opernog protagonističkog lika opere 'Cosi Fan Tutte', W.A. Mozarta u izvedbi Lions kluba Mursa, na pozornici osječkog HNK - kaže Mario koji je do sada izradio oko 70 kostima, a do ideje mu nije teško doći.
- Ako je kostim nastao prema određenom dramskom tekstu, svoju inspiraciju crpim iz doživljaja iščitanog teksta. Na osnovi osobne vizualizacije stvaram 'moodboard' odnosno inspirativnu ploču koja je nastala od određenih fotografskih priloga, tkanina, boja ili uzoraka - dodao je Mario koji sve što skicira sam i sašije.
- Prvi susret sa šivaćom mašinom bio je na drugoj godini akademiji. Moje prethodno znanje je bilo jako oskudno, mogao bih reći nikakvo, ali nije bilo teško usvojiti osnove šivanja i korištenje industrijskih mašina. Jedna od najbitnijih stvari tijekom šivanja su koncentracija i strpljenje - govori ovaj kostimograf koji ponekad zna sašiti i odjeću za sebe.
Danas je pravi profesionalac, a ovisno o tome za što je kostim namijenjen, pristup izradi je drugačiji.
- Svaka grana kazališne umjetnosti ima svoja određena pravila koja kostimograf treba ispoštovati. Prvo se krene sa čitaćim probama i redateljskim naputcima iz kojih dobijemo dovoljan broj informacija u kojem smjeru predstava ide. Nakon što redatelj odobri kostimografske skice, zadatak kostimografa je pronaći odgovarajuće materijale i pratiti proces izrade kostima - objasnio je Mario i dodao da povijesne replike kostima iziskuju puno više truda i vremena u odnosu na neke jednostavnije dizajne.
Tijekom studiranja dobio je dvije dekanove nagrade te je radio na velikom broju samostalnih i grupnih umjetničkih projekata iz područja kostimografije, scenografije i lutkarske tehnologije.
- Sudjelovao sam u 12 kostimografskih projekta od čega pet samostalnih kostimografija, dvije grupne, tri asistenture, jedna stilizacija i jedna izrada kostima. Također sam sudjelovao u šest scenografskih projekata od čega tri samostalne scenografije, jedna asistentura i dvije predstave za koje sam dizajnirao i izrađivao scenske elemente i umjetničku rekvizitu. Moje kolege i ja radili smo na velikim produkcijama poput sudjelovanja u izradi scenskih elemenata za mjuzikl „Moje pjesme moji snovi“ u režiji Nine Kleflin. Imali smo prilike izraditi scenske elemente za predstavu „Krvavi svatovi “, u režiji Damira Zlatara Freya. Isto tako istaknuo bih suradnju na opereti Bajadera u režiji Nenada Glavana - kaže Mario koji je osim HNK Osijek surađivao i s Kazalištem Virovitica i Kazalištem Knap u Zagrebu.
Od 2019. godine je kao lutkarski tehnolog i dizajner, scenograf, kostimograf i dio izvođačkog ansambla te kao animator na lutkarskoj predstavi 'Antuntun' uključen u međunarodni projekt koji je nastao kao suradnja Akademije za umjetnost i kulturu iz Osijeka s fakultetom Rider University iz New Jerseya.
- Cilj projekta je prezentacija umjetnosti hrvatskog lutkarstva, javne izvedbe predstavljanja hrvatske kulturne baštine namijenjene američkoj i hrvatsko-američkoj publici. Ove godine smo trebali ići u Ameriku prikazati tu predstavu, ali je put zbog korone odgođen. Tamo sam također trebao držati radionice za izradu lutaka njihovim studentima - rekao je Mario koji sada radi kao asistent na svom fakultetu.
Međutim, njegova velika želja je i da okuša rad na filmu i doživi život na setu.
- Do sada moje umjetničko djelovanje odnosilo se na kazalište i sve grane koje ono pruža. Filmsku kostimografiju obrađivao sam kroz teorijski dio tijekom studija, ali ne i kroz praksu. Film je zapravo jedna od mojih velikih ljubavi, u kojoj je kostimografski pristup dolazi do izražaja - rekao je za kraj Mario.