Rođen sam u jednom selu u Posavini i uvijek su me privlačila ovakva 'zdanja'. Onda smo razgovorom supruga i ja došli na ideju da bi bilo lijepo napraviti u srcu Turopolja jedno takvo 'zdanje' iz 19. st. Zapravo, htjeli smo pokazati kako su nekad živjeli plemenitaši, odnosno plemenitaška zajednica na selu , govori nam Stjepan Dianežević (70) suvlasnik imanja ''Turopoljski grunt'' u Kurilovcu kraj Velike Gorice.
POGLEDAJTE VIDEO:
Zamisao se rodila 2012. godine, a u realizaciju su Stjepan i njegova supruga Snježana (57) krenuli 2014. godine kada su započeli s izgradnjom cijelog grunta. Koristili su isključivo turopoljski hrast, a postojeći stari čardak su preselili iz Žremena, ali su veliki dio sami nadogradili.
- Najprije smo napravili štalu pa onda drveni čardak, svinjac i kokošinjac, zatim kukuružnjak. Tako sam to zamislio, a supruga mi je bila velika pomoć i podrška - kaže Stjepan.
Snježana dodaje da se ona, u skladu sa svime ovime, voli obući u narodnu nošnju.
- Jako volim starinu i narodno ruho i cijenim kada netko pridaje pozornost i voli običaje i tradiciju - kaže ova prva pratilja najuzornije hrvatske seoske žene za 2019. godinu.
Stjepan i Snježana svojim gruntom željeli su očuvati etno baštinu Turopolja od zaborava, a cilj projekta je i održavanje manifestacija koje su bile aktualne u 19. stoljeću.
- Svrha je prikaz izvornih turopoljskih običaja široj javnosti uz suradnju s raznim agencijama, etno udrugama, turističkim zajednicama, OPG-ovima - kaže Stjepan zvani Štef.
Do sada su redovno, svake godine, upriličili nekoliko manifestacije i to o vlastitom trošku, a ulaz za sve posjetitelje uvijek je bio besplatan.
- Na jesen imamo Turopoljsku svadbu gdje prikazujemo kako je to nekada izgledalo od prošnje pa nadalje. Zimi prikazujemo Božić, kako se nekada slavio, a u proljeće imamo izvorno Turopoljsko Jurjevo sa šest scenskih slika prema zapisima naše spisateljice Višnje Huzjak - objasnio je Štef i dodao da bi rado prikazivali i ostale manifestacije kada bi dobili nekakvu pomoć.
- Sad smo se spremali i da pokažemo kako se išlo na polje orati s konjima ili kako se kosila trava. To su stvari koje će se generacije koje dolaze pitati kako se to nekad radilo. Starina treba ostati zapisana - smatra Stjepan.
Osim prikazivanja turopoljskih običaja, obitelj Dianežević iznajmljuje prostor svog grunta za razna okupljanja, poput vjenčanja, krštenja, rođendana, krizmi, pričesti, sastanaka edukacija i ostala manja okupljanja.
- Sve je počelo s mladencima koji su se dolazili ovdje fotografirati. Ljudi su se počeli sve više zanimati i raspitivati. Onda smo imali i proslavu krštenja i tako je to sve krenulo - ispričala je Snježana i dodala da grunt posjećuju svi, a posebno su oduševljeni stranci i djeca koja uživaju u igri na velikoj zelenoj površini samog grunta.
Pri uređenju se pazilo na svaki detalj, a sve je uređeno po starinskom stilu s malom dozom modernosti u unutarnjem prostoru.
Čardak se sastoji od dva kata. U prizemlju je prostor sa stolovima i stolicama za razna okupljanja. Tu je i podrum sa okruglim stolom idealan za manja okupljanja kao sastanke. U drugoj prostoriji u prizemlju se nalazi i moderno uređena kuhinja.
- Moja kćer jako voli kuhati pa nam je u planu raditi zdrave doručke i radionice. Ali, željeli bismo djeci dočarati i kako se nekada jelo, kako se kuhaju bijeli kukuruzni žganci i jedu krpice sa zeljem, ili onaj najjednostavniji doručak što danas ljudi ne mogu ni zamisliti, domaći kruh i mast - rekla je Snježana i dodala da će gosti moći vidjeti i kako se mijesio kruh i radila zimnica.
U podrumu je zamišljena kušaonica domaćega vina. Drugi kat planiraju pretvoriti u sobe kako bi svoj grunt podignuli na još veću razinu. Osim unutarnjeg prostora, čardak je izvana ukrašen cvijećem o kojem se marljivo, svakog dana, brine Snježana.
Za svoj grunt dobili su brojne nagrade i priznanja za uređenje kako na županijskoj tako i na državnoj razini.
- Nama je čuvanje tradicije jako važno i to nas veseli. Sve što smo napravili, napravili smo na vlastiti trošak. Mi smo sav svoj život i financijski i vremenski uložili u ovo i voljeli bismo da naiđemo na nekakvu potporu, ako ne financijsku, onda barem moralnu - rekli su Stjepan i Snježana za kraj.