Zbog napretka medicine i sve većeg broja preživjelih od onkoloških i drugih teških bolesti, u drugoj polovici 20. stoljeća počela se razvijati palijativna medicina, čiji je cilj poboljšati kvalitetu teško oboljelih.

- Prioritet je bolesniku olakšati bol, ali i članovima njegove obitelji pružiti psihosocijalnu pomoć te na sve načine podići kvalitetu života od trenutka dijagnoze do razdoblja žalovanja nakon smrti bolesnika - rekla je doc. dr. sc. Marijana Braš iz Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine. Dodaje da palijativnu skrb provodi multifunkcionalan tim koji čine educirani liječnici, medicinske sestre, fizioterapeuti, psiholozi, socijalni radnici, duhovnici, volonteri i drugi stručnjaci. 

- Ovaj oblik skrbi bolesniku je potreban dok je kod kuće, u bolnici ili u domu za starije i nemoćne - objašnjava docentica Braš. U nekoliko domova zdravlja u Hrvatskoj pokrenuti su tzv. pilot projekti uvođenja palijativne medicine na razini primarne zdravstvene zaštite pa timovi palijativne medicine djeluju u domovima zdravlja u Osijeku, Čakovcu, Puli, Rijeci, Domu zdravlja Zagreb-Centar... 

- U Rijeci su u siječnju 2013. otvorili i Ustanovu za palijativnu skrb s 14 postelja koja se razvila u pravi i ogledni primjer palijativne skrbi na ovim prostorima - rekla je Braš. 

Dodaje kako je izvrsno organiziran i odjel palijativne skrbi u bolnici u Strmcu. 

- Još nekoliko hrvatskih bolnica ima palijativne postelje, a nadamo se da će skore zakonske i podzakonske izmjene omogućiti još kvalitetnije i organiziranije otvaranje ambulanti, odjela i dnevnih bolnica palijativne skrbi u našoj zemlji, kao i samostalnih ustanova za palijativnu skrb. Važan korak bilo je i osnivanje Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine (CEPAMET) Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je postao akademsko središte za brojne edukacije stručnjaka i laika o palijativnoj skrbi - rekla je Braš. 

Pred njom i kolegama je jedno od najintenzivnijih razdoblja u razvoju palijativne skrbi i njezine implementacije u zdravstveni sustav. Potrebno je jasno definirati stručne kriterije kad počinje palijativna skrb i tko će o tome odlučivati.

- Očekujemo otvaranje odjela u nizu hrvatskih bolnica, a prema nacionalnom strateškom planu, do kraja 2016. godine sve bolnice u Hrvatskoj trebale bi imati neki od oblika palijativne skrbi - tvrdi Braš te dodaje kako je važno i stvaranje mreže palijativne skrbi financirane od HZZO-a s jasno definiranim popisom usluga. Potrebno je napraviti i posebne strateške planove za dječju palijativnu skrb, kao i za palijativnu skrb u psihijatrijskim ustanovama.

O palijativnoj medicini treba se educirati

Tijekom zadnjih dvadesetak godina u Hrvatskoj nije bilo palijativne skrbi uklopljene u zdravstveni sustav, a elementi palijativne skrbi provodili su se djelovanjem brojnih udruga, volontera ili stručnjaka.

Oni su se educirali u inozemstvu i kroz djelovanje stručnih društava u Hrvatskoj. U prosincu 2013. godine Vlada Republike Hrvatske usvojila je Strateški plan razvoja palijativne skrbi u nas za razdoblje od 2014. do 2016. godine. Tijekom zadnje četiri godine organiziran je niz javno-zdravstvenih aktivnosti o važnosti uvođenja palijativne medicine u hrvatski zdravstveni sustav, a to je konačno i rezultiralo otvaranjem prvih palijativnih jedinica u Hrvatskoj. 

Potrebe 

U Hrvatskoj oko 46.000 pacijenata treba palijativnu skrb. Nažalost, dobije je tek nekoliko stotina jer timovi i ustanove za takvu skrb u Hrvatskoj nisu dovoljno razvijeni.

Skrb je oboljelom potrebna jednako kod kuće i u bolnici

Otprilike polovica bolesnika u palijativnoj skrbi boluje od neke onkološke bolesti, a značajan dio bolesnika koji trebaju palijativnu skrb ima neku neurološku bolest ili neke teže bolesti srca, jetre i dr.

Često se palijativna skrb pogrešno povezuje samo sa starijim bolesnicima, iako od teških i neizlječivih bolesti obolijevaju i umiru ljudi svih dobi, a nažalost i djeca. Palijativna skrb ne odnosi se samo na posljednje dane života, nego je nerijetko potrebna mjesecima, pa i godinama - od spoznaje o dijagnozi neizlječive bolesti pa do razdoblja žalovanja poslije smrti bolesnika. 

- U palijativnoj skrbi uvijek se brinemo i o oboljelome i o članovima njegove obitelji. Nastojimo svima očuvati najbolju moguću kvalitetu života - rekla je doc. dr. sc. Marijana Braš. 

Dodaje da svaka opća bolnica, klinička bolnica i klinički bolnički centar trebaju organizirati tim, službu, ambulantu ili bolnički centar za palijativnu medicinu. Pomoć mogu tražiti svi oni čija je bolest u fazi kad medicina više ne može dovesti oboljelog do ozdravljenja. Pomoć u svakom trenutku može tražiti i član teško oboljelog, zdravstveni radnik ili volonter koji se u svojem radu susreće s terminalno oboljelim ljudima.