Blagdan Svi sveti je kada se slave svi sveci, uključujući i one koji nisu službeno proglašeni svetima od Crkve. U kontinentalnom dijelu Hrvatske, Svi sveti su bili shvaćeni kao dolazak božićnog vremena pa otuda i naziv 'Mali Božić'.
U narodu se još uvijek može čuti i termin 'Dan mrtvih' za svetkovinu Svih svetih ili, češće, za Dušni dan, a koji nikako ne odgovara sadržaju koji Katolička Crkva na te dane uistinu slavi.
POGLEDAJTE VIDEO:
Početak svetkovine Svih svetih
Prvi spomen na svetkovinu Svih svetih nalazi se u homiliji svetog Ivana Zlatoustog iz 407. godine. U zapadnoj Crkvi korijeni ove svetkovine sežu do posvećenja rimskog Pantheona u čast Blažene Djevice Marije i svih mučenika, koje je proveo papa Bonifacije IV. u 7. stoljeću. Papa Grgur III. premjestio je blagdan na 1. studenoga, vjerojatno na preporuku irskih redovnika kako bi se poklopio s keltskom proslavom Samhaina. Iako se isprva odnosio samo na mučenike, s vremenom se proširio na sve svete, uključujući one koje Crkva nije kanonizirala, ali su vjernici vjerovali da su spašeni u Kristu.
Dušni dan: Sjećanje na preminule
Dan nakon Svih svetih, 2. studenog, obilježava se Dušni dan ili Dan mrtvih. Nastao je inicijativom opata sv. Odilona iz Krimija u 998. godini, a Vatikan ga je službeno priznao 1311. Na Dušni dan vjernici posjećuju groblja, mole se za duše pokojnika, pale svijeće i sudjeluju na svetim misama. Ovaj dan simbolizira nadu i vjeru u zagrobni život, a katolička groblja tada sjaje u spomen na preminule.
Običaji povodom blagdana Svih svetih i Dušnog dana
Blagdan Svih svetih obiluje lokalnim običajima. U sinjskom kraju ljudi su posjećivali jedni druge i kušali mlado vino, dok su ga u okolici Nove Gradiške smatrali prvim Božićem i slavili plesovima ispred crkve. Na taj dan pripremala se bogata večera, uključujući perad, sarmu i pečenku. U primorskim krajevima pekli su se kolači lumbija, a na sjeveru su na stolu ostavljali čaše vina i rakije kao počast precima. U krapinskom se kraju za blagdan Svih svetih, uz meso, mora poslužiti i purica s mlincima i kruškama makarijama.
Prvi put u godini na taj su se blagdan pekle orahnjača i makovnjača te više vrsta sitnih kolača. Odrasli su namjerno znali ostavljati mrvice na stolu kako bi na Dušni dan djecu uvjerili da su bile dušice.
Svijeća ima važnu simboliku u Dušnom danu, jer njezino svjetlo predstavlja Krista, simbol života i nade za pokojne. U prošlosti su se svijeće radile od pčelinjeg voska, a cvijeće bi se bralo iz vlastitog vrta i nosilo na grobove.
Na grobove se nose krizanteme
Posljednjih 30-ak godina grobovi se najčešće kite krizantemama. Ovo cvijeće potječe iz Kine i Japana, a smatra se cvijetom sreće i prosperiteta. Zbog svoje otpornosti na hladne temperature i mraz simbolizira besmrtnost. Prema starim Grcima, krizantema štiti od zlih duhova. Ona se ne smije ubrati s groblja jer će toj osobi donijeti nesreću.
Također, običaj je nositi živo cvijeće, ne umjetno.
Pravoslavci nemaju posebno određen datum
Pravoslavna Crkva također ima blagdan posvećen svim svetima, ali on pada na prvu nedjelju iza blagdana Duhova. Duh Sveti se smatra graditeljem Crkve i poveznikom svih svetih, čime se ovaj blagdan slavi kao produžetak prve apostolske zajednice. Za razliku od katoličkog Dušnog dana, pravoslavlje nema poseban datum za molitvu za pokojne, već to obavlja subotama, posebno tzv. Zadušnicama – „zadušne subote“.