Dan zaštitnika Irske, sv. Patrika, slavi se danas, 17.ožujka, njegov život prate razne legende i mitovi, a proslavio se i kao čudotvorac. Omiljeni irski svetac uopće nije bio Irac. Rođen je u Walesu, od oca đakona, a kada je napunio 16 godina oteli su ga irski gusari i prodali ga u Irsku kao roba.
POGLEDAJTE VIDEO:
Zahvaljujući upravo svom zaštitniku, Irska je jedna od rijetkih zemalja koja je prihvatila kršćanstvo bez prolivene krvi. Patrik je u zemlju uveo i redovništvo, a upravo su irski redovnici oni koji su kasnije odigrali veliku ulogu u Irskoj i u cijeloj Europi. Da je bio čudotvorac, dokazao je svojom sposobnošću proricanja budućih događaja. Drevna predaja kaže kako je Sv. Patrik potjerao iz Irske sve zmije i otrovne životinje. A poznato nam je da ih ni danas tamo nema...
Rob u Irskoj poslan u brda kao pastir
Njegovo pravo ime je Magonus Sucatus Patricius, rođen je 385. godine u Walesu, koji je tada bio pod rimskom vlašću. Njegovi roditelji bili su kršćani, a otac mu je bio đakon koji je poslije postao svećenik. To je bilo vrijeme kada su svećenici još mogli biti u braku.
Patrik je imao dobar i ugodan život. Nije puno mario za vjeru, ali ni za znanost, vodio je život kao što su ga tada vodili pripadnici povlaštenih društvenih slojeva. Život mu se 'razbuktao' kada su ga u 16. godini zajedno sa tisućama drugih oteli irski gusari i prodali kao roba u Irsku. Tadašnji gospodar i njegov vlasnik odlučio je da Patrik mora postati pastir, što ga je boraveći u brdima u samoći sa svojim stadom ovaca, nagnalo da počne moliti i činiti pokoru.
Nakon šest godina ropstva začuo je glas koji mu je rekao da će uskoro biti oslobođen. Glas ga je vodio na obalu prema lađi. Patrik je vjerujući tajanstvenom glasu, pobjegao od svog vlasnika i na obali doista ugledao lađu. Kapetan ga je na njegovu zamolbu ukrcao i nakon tri dana vožnje pristali su negdje u sjevernoj Galiji. Tamo je sa svojim suputnicima gladovao, ali mu je, moleći se, Bog poslao krdo svinja. Nije poznato kada i kako se na kraju vratio u domovinu, ali je uspio vratiti se svojoj obitelji.
'Bit ću apostol Irske'
Jedne je noći usnuo neobičan san, u kojem je vidio kako ga Irci, koji su u većini bili pogani, zovu k sebi da ih pouči kršćanskoj vjeri. Patrik je o snu ozbiljno razmišljao, molio se i došao do uvjerenja da ga sam Bog zove natrag u Irsku da mu povjeri veliku apostolsku misiju. Odlučio se za misiju dobro pripremiti. Otputovao je u Galiju gdje je u gradu Auxerreu pod vodstvom tamošnjeg biskupa sv. Germana studirao pripremajući se da postane svećenik. Kad je bio zaređen za đakona htio se vratiti u Irsku. Samo mu je to bilo na pameti, o tome je stalno razmišljao, međutim njegovi nadređeni nisu bili sigurni da je prikladno da on ode tamo.
No Patrik je tada doživio 'viđenje' u kojem biva ohrabren na svom putu. Poručeno mu je da se ne boji i da će postati apostol Irske. I zaista, uskoro biva poslan u Irsku. Patrik je dobro poznavao irski jezik kao i društveno-političku situaciju na otoku, i tamo ga postavljaju za biskupa.
Irska je tada bila podijeljena u velik broj plemena i svako je imalo svoju nezavisnu državu i vladara. Svetac se obraćao pojedinim vladarima i tražio dopuštenje za evangelizaciju. Vladarima i njihovim savjetnicima neumorno je dijelio darove, ali je s druge strane sam odbijao sve darove od svojih vjernika - kako bi izbjegao svaki prigovor zbog lakomosti. Patrik bi obraćanje najprije postigao s kraljevima i plemićima, a njihov prijelaz na kršćanstvo slijedio bi onda i sam puk.
Uveo je redovništvo
Velo brzo je uveo redovništvo kakvo je vidio da se razvija u Galiji. U to vrijeme došlo je do prave eksplozije duhovnih zvanja, i upravo će ti irski redovnici, kasnije odigrati veliku ulogu ne samo u Irskoj već i po Europi - oni postaju vjerovjesnici novih europskih naroda.
Patrikovo naviještanje i rad bili su jako uspješni. Kršćanstvo je dopiralo i onamo gdje ga prije njega nije bilo. No nailazio bi i na probleme, i to kod druida - starih keltskih poganskih svećenika, te jednom biva 15 dana zatvoren sa svojim suradnicima i tek je nakon intervencije utjecajnih prijatelja oslobođen. Osnivao je biskupije, a oko biskupijskih sjedišta uz katedralne crkve bivali su organizirani i kaptoli.
U zemlji ropstva osnovao Crkvu
Apostol Irske osjećao se uvijek 'rimskim', iako je zaživio među onima koji su mu bili tuđi po mentalitetu, ali dragi srcu. Sve je radio za 'ljubav Kristovu'. Prije smrti je još jednom želio vidjeti svoju domovinu Britaniju i svoju duhovnu kolijevku Galiju. Ta mu se želja nažalost nije ispunila. Božji duh nije mu dopustio da napusti Crkvu, koju je vlastitim radom osnovao 'u zemlji svog ropstva'.
Umro je 17. ožujka kod grada Downa, u Irskoj 461. godine. Uz njega su vezane mnoge legende. Jedna od najpoznatijih je da je istjerao sve zmije iz Irske. I da, istina je da i danas u Irskoj gotovo da nema guštera, zmija, gmazova, pa čak ni šišmiša. Pokušaji da se u Irskoj nastane te životinje su više puta propali.
Znanstvenici pak smatraju kako u Irskoj nema zmija jer se otok od kontinenta odvojio za vrijeme ledenog doba kada su nestale sve zmije i gmazovi sa otoka. Uz Svetog Patrika se vezuje i djetelina s tri lista, pomoću koje je poganim Ircima objašnjavao Presveto Trojstvo.
Do 1970., na dan sv. Patrika, pubovi nisu smjeli raditi
Zaštitnik je Irske, Nigerije, inženjera, ljudi koji se boje zmija... Zaštitnik je i protiv zmijskih ugriza. Dan sv. Patrika 17. ožujka je irski nacionalni blagdan.
Taj je praznik tradicionalno smatran religioznom svetkovinom pa je sve do 1970. zakon zabranjivao pubovima rad na taj dan. Tek u posljednjih 20 godina, odlukom irske vlade, postao je sredstvo za reklamiranje turizma i promociju Irske. Dublin na taj dan posjeti više od milijun ljudi.