Na domaćoj sceni u posljednje vrijeme sve je više mladih kantautorica. Jedna od njih je i Sara Renar (27) koja je spajanjem modernog bluesa, indie-popa i southern rocka odlučila  osvježiti domaću glazbenu scenu. Objavila je 2013. godine debitantski album “Djeca”, a trenutačno radi i na novom koji će se zvati “Jesen”. Osim što se bavi glazbom, simpatična je Sara diplomirana arhitektica, a uz to je radila kao model i hostesa te se bavila političkim aktivizmom i glumom.

- Trenutačno mi je glazba primarna, na jesen izdajem drugi album, puno nastupam što samostalno što s bendom, a punom parom radim i na još novijemu materijalu. Nekako mi se čini da se otvorila niša za tu moju glazbu pa nastojim maksimalno iskoristiti taj trenutak. Dugoročno nemam pojma što će biti. Vjerojatno ću nastaviti doktorski studij, a i prisutna je stalna ‘prijetnja’ uredskog posla, vidjet ću - rekla nam je. Prisjetila se što je presudilo tome da postane kantautoricom. 

- Počela sam svirati, pjevati, malo-pomalo raditi vlastite stvari. Onda se za dvije godine okreneš i shvatiš da ti je drugi album u miksu, da imaš sve konkretnije skice za treći, da fenomenalna ekipa s tobom radi, a da se, eto, nađe i publika. I onda tek shvatiš da valjda stvarno i jesi to, kantautorica - kaže. S prvog nastupa uvijek će pamtiti tremu.

- Grozan sam tremaš. Nešto sam opuštenija s godinama i iskustvom, ali se i dalje prilično nesuvislo ponašam i govorim prije svirke, pogotovo kad solo nastupam - priznala je. O tome kako nastaju njezine pjesme, kaže nema pravila. 

- Vrlo su rijetki trenuci kad pjesma nastane u jednom dahu. Nekad se igram melodijom pa se počne puniti tekst, nekad imam definiraniju viziju o tome što želim reći pa krenem harme oko toga slagati... Ali Nick Cave je u pravu kad kaže da je pisanje pjesama jednostavno posao. Tu je i onaj trenutak kad prezentiraš stvar bendu ili publici prvi put. Meni je to uvijek nekako stresno, čak i kad je riječ o instrumentalima. Ali jednom kad se dobro napravi pjesma, kad to nešto što nastane u tvome mozgu zaživi na probi i na koncertu, to je divan osjećaj - ističe. Inspiracija joj može biti sve, od proživljenih događaja, ljudi, ljubavi, smrti, života, rata, odrastanja, mamurluka. Još se nije odvažila pisati za druge jer je stalno okupirana svojim projektima. Nije isključeno, a i ne bi, kaže bila isključiva u vezi s izborom izvođača za koje bi u budućnosti mogla pisati. 

- U svakom se slučaju mogu prije zamisliti da pišem stvar za nekog drugog nego da pjevam tuđu pjesmu napisanu za mene - tvrdi. Kad je o kritikama riječ, dobro argumentirane negativne kritike, smatra, mogu upozoriti na ono o čemu se treba poraditi i pomoći da radiš još bolju glazbu. Na one druge nastoji se ne obazirati. Kad nije posvećena glazbi, slobodno vrijeme provodi s obitelji i prijateljima. 

- Kuham, čitam... Sve mi je mutnija granica ‘slobodnog’ i ‘neslobodnog’ vremena. Nekad je to divno, ali nekad se moram i prisiliti da se malo opustim - ispričala je. Prisjetila se i statiranja u seriji “Igra prijestolja”. Ondje je u trećoj sezoni igrala članicu obitelji Lannister. 

- Mogla sam iz prve ruke osjetiti kako jedna golema svjetska produkcija funkcionira, i to je zbilja fascinantno. ‘Stroj’ se pokrene u četiri ujutro, sudjeluje čitava vojska statista, vizažista, kostimografa, frizera, snimatelja i drugih tehničara, kaskadera, glumaca, catering služba - koordinacija četiri stotine ljudi svaki dan cijeli dan, i to u stranoj zemlji, a funkcionira savršeno. Osim toga imala sam prilike popiti pivo i razgovarati s glumačkom ekipom - otkrila je. Kao dijete je, kaže, bila dobro dosadno i brbljavo dijete. 

- Dugo sam maštala o tome da budem paleontolog, imala sam nevjerojatan kapacitet za pamćenje i najbizarnijih podataka o dinosaurima - ističe. Glazbeni počeci su joj bili kao i većini glazbenika. Počelo je s demo-bendovima, ali kako ni jedan nije pokazivao znakove ozbiljnijeg pristupa, shvatila je da sama želi raditi glazbu i stihove. Piše emotivno zrele i tekstove socijalne tematike na hrvatskom jeziku, iako je kao mala živjela u Americi i počela govoriti i pisati na engleskom jeziku. Kondiciju održava trčanjem.  

- Imam puno energije pa se trebam nekako ispucati, a trčanje mi je neka vrsta meditacije u pokretu - odgovara. Kad je o modi riječ, Sara ne prati trendove te nosi stil koji opisuje kao urbani, udoban i praktičan. 

- Trendovi se sami nametnu izborom odjeće po dućanima, ali mislim da sam napokon u 27. godini uspjela razviti nekakav svoj stil - kaže. Nije slaba na haljine, cipele i torbe nego na glazbenu opremu. 

- Posljednja su mi ulaganja bila u dobru zvučnu karticu i slušalice. Trudim se što manje novca trošiti na odjeću, osim ako je baš nužno - rekla je. Kako je često na biciklu, to joj puno određuje svakodnevnu garderobu. Ona je jedna od onih žena koje najradije kupuju u second hand prodavaonicama jer ondje nalazi lijepe i vrlo jeftine stvari. Ne voli visoke potpetice, ali zato jako voli tenisice jer su udobne.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!