Rođen na otoku Krapnju, poznatom po bogatoj povijesti ronjenja, Kristijan Curavić, od malih je nogu bio povezan sa životom u vodi. Ipak, prvi susret s morem završio je umalo tragično. S četiri godine igrao se na molu, izgubio je tlo pod nogama i završio u moru. Na sreću, primjetio ga je stariji čovjek koji ga je izvukao iz mora i oživio. Nedugo nakon toga naučio je plivati, ali vrlo brzo je shvatio da mu je puno zabavnije plivanje ispod valova. Već s deset godina mogao je držati dah tri minute na dubini od 10 metara.

U dobi od 15 godina Kristijan je inspiriran filmom "Veliko plavetnilo" odlučio isploviti na starom drvenom brodu sa svojim prijateljem Alanom Zorzettijem. Na brodu je bio pedesetmetarski konop na čijem je kraju bilo teško sidro. Kristijan je odlučio zaroniti do kraja sa sidrom. Na dubini od 50 metara osjetio je da se sjedinio s morem i da je njegov životni put postići najdublji uron na dah u povijesti.

Kako je zime provodio u Oslu gdje je s 11. godina preselio s majkom ni ledene vode Norveške nisu ga mogle spriječiti u ronjenju. Ronjenje ispod leda vidio je kao odličan fizički, ali i mentalni trening.

Curavić je uspio postaviti tri uzastopna svjetska rekorda u ronjenju na dah ispod leda.