U knjizi “The Happy Kid Handbook: How to Raise Joyful Children in a Stressful World” autorica savjetuje da se ne držite strogo općenitih savjeta za odgoj djeteta. Svako je dijete jedinstveno pa se općenite smjernice odgoja trebaju uklopiti u individualne potreba djeteta. Kako saznati koje su njihove potrebe?
Tako da ih više slušate i prestanete im nametati svoj karakter ili društvena očekivanja. Na primjer, ako imate djevojčicu i dječaka, vjerojatno im neće goditi ista količina majčinske pažnje. Dječak će možda htjeti provoditi manje vremena uz majku, dok će je djevojčica željeti pratiti u svim dnevnim aktivnostima.
Ako djevojčici počinjete pridavati više pažnje, djeci to neće pokazati da jedno volite više nego da odgovarate na njihove potrebe. Neki roditelji izrazito su društveni, a za razliku od njih, njihovo dijete može biti introvertirano. Tako se često zna biti da im prirede veliku rođendansku zabavu na kojoj se dijete skriva u sobi od buke i meteža ostale djece.
Takvi roditelji moraju shvatiti da je to sasvim u redu i ne treba forsirati dijete da bude društveno kao i oni jer se neće osjećati dobro u takvom okruženju i razvit će još veće socijalne probleme.
S druge strane, ekstrovertirana djeca vjerojatno će vam stvarati malo više problema. Važno je da njihovu ogromnu energiju usmjerite u pravom smjeru, a dobro ih je učiti i tehnikama relaksacije poput dječje joge ili vježbi disanja. Roditelji uglavnom zaboravljaju koliko im je igra značila kad su bili mali, stoga na nju gledaju kao gubljenje vremena.
Štoviše, neki roditelji čak usmjeravaju djecu da vrijeme potroše na učenje ili vježbanje neke vještine umjesto na igru. No igranje za djecu znači mnogo više od puke zabave. Kroz igru ona grade odnose s drugom djecom te se uče suradnji i dijeljenju. Također uče kako izgladiti konflikte ili razviti i primijeniti određenu strategiju.
Igra za djecu često ima i terapeutski učinak. Kad se igraju lutkama, djeca često otkrivaju način na koji percipiraju sebe ili svoje bližnje. Stoga je korisno gledati kakve uloge daju tim lutkama i na koji način govore kroz njih. Još jedan savjet autorice jest da naučite djecu da su negativne emocije dio života.
Roditelji često smatraju da djeca uvijek moraju biti sretna, te pokušavaju ugodom zamijeniti tužne osjećaje. Pritom zaboravljaju da djecu treba naučiti kako se nositi s negativnim osjećajima, od kojih ih više neće moći spašavati kad ona narastu. I za kraj, važno je upamtiti da im uvijek trebate biti najbolji mogući primjer. Jer osim dobrih svari, mogla bi usvojiti i vaše negativne karakteristike.