U prošlosti, prije mnogo stotina godina, sposobnost prosuđivanja ljudi pomogla je našoj vrsti da preživi, a naši umovi su naučili procjenjivati ljude vrlo brzo. Na kraju krajeva, u to vrijeme, osuđivanje i strah od stranaca mogli su vam spasiti život.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ipak, u današnje vrijeme, sklonost naših umova da ljude procjenjuje kao drugačije jednostavno dovodi do stresa i negativnosti. Kako vaš um ne bi prosuđivao druge i kako bi se suosjećao s njima, postoje rečenice koje možete upotrijebiti da prevladate stalne prosudbe svog uma i umjesto toga osjećate se otvoreno, suosjećajno i opušteno kada ste u blizini stranaca.
1. Mora biti teško biti kao on/ona
Prva fraza koju možete upotrijebiti da se oslobodite osude je: 'Mora da je teško biti on/ona.'
Ova rečenica ima za cilj izazvati suosjećanje, a ne superiornost. Ako zamišljate tu rečenicu, a i dalje se osjećate superiornijim od onoga koga osuđujete, ne koristite ju na način na koji je namijenjen. Međutim, ako ovo mislite iz srca i osjećate suosjećanje prema toj osobi, onda je dobro koristite.
Nedavno sam preko telefona razgovarao s vrlo nepristojnom gospođom koja radi za jednu aviokompaniju. Bila je beskorisna i nekompetentna (po mom mišljenju). U svakom slučaju, ili je bila jako ranjena i ljuta osoba, ili je imala posebno loš dan. Ipak, kad sam u mislima pomislio: 'Mora da je teško biti ona', odmah sam osjetio više suosjećanja prema njoj. Vjerojatno se ona osjeća vrlo usamljeno i frustrirano svojim poslom. Začudo, čim sam osjetio više suosjećanja prema njoj, njezino je ponašanje postalo manje zabrinjavajuće, piše autor i psihoterapeut Jonathan Robinson.
2. Kako sam to ja?
Živio sam u jako duhovnoj zajednici. Izrazito sam volio neke njezine članove, dok su mi drugi bili posebno iritantni. Kada smo bili ljutiti ili nervozni, u toj smo zajednici upotrijebili frazu koja nam je pomogla da odmah opustimo ljutnju. Rečenica je bila: 'Kako sam to ja?' Svi mi ponekad radimo glupe stvari. Svi smo mi ljudi. Rečenica: 'Kako sam to ja?' podsjeća me na našu zajedničku ljudskost i pomogla mi je da uvidim da ni ja nisam savršen, napisao je u nastavku Jonathan.
3. Nepoznavanje priče
Treći pristup prevladavanju sklonosti prosuđivanja našeg uma je rečenica: 'Ja zapravo ne znam cijelu priču'.
Naš um u većini slučajeva stvara priču o svemu što se događa u našim životima. Čak i kad nemamo gotovo nikakvih informacija, u glavi stvaramo priču o tome što znače neke stvari i što se zapravo događa. U većini tih priča koje stvaramo mi izgledamo dobro, a drugi prilično loše.
Jonathan je u tekstu objasnio to na svom primjeru:
Kao psihoterapeut, mogu vidjeti 'iza zavjese' zašto se ljudi ponašaju na način na koji se ponašaju. Prije nekoliko godina, imao sam klijenta od kojeg je sud tražio da me vidi jer je više puta udario svoju ženu i djecu. Nikada nisam vidio takvu osobu u svom uredu, a moja prva reakcija na njega bila je osuda i gađenje. Međutim, ubrzo sam saznao da ga je otac ne samo tukao, već i seksualno zlostavljao kao dijete. Kad sam saznao za njegov život, shvatio sam zašto je ispao takav kakav je. Osjećao sam duboko suosjećanje prema ovom čovjeku, i kako je terapija napredovala, napustio sam svoje prosudbe, a on je napustio svoje nasilne sklonosti. Da sam se držao svoje prvobitne procjene da je loša osoba, nitko od nas ne bi bio izliječen.
4. Oni su savršeni oni
Mnogi vjeruju kako iza naše 'loše' osobnosti i ponašanja svi dijelimo zajedničku svijest, dušu ili božansku prirodu. Ta božanska priroda možda je skrivena ispod mnogih slojeva ega i problematičnog ponašanja, ali ipak je tu.
Fraza koju sam koristio da mi pomogne na ovom putu je: 'Oni su savršeni oni.' Kad iz srca izgovorim ovu rečenicu, podsjeti me da jednostavno svi rade najbolje što mogu, a da se ispod njihovog ponašanja krije savršena duša. U filmovima uvijek postoji 'loš momak' ili djevojka protiv koje navijamo. Kada vidim da netko radi nešto što smatram uvredljivim, i dalje se divim koliko dobro igra svoju ulogu. Možda se loše ponašaju, ali barem savršeno igraju tu ulogu. A iza uloge koju igraju, oni su ranjivo ljudsko biće - baš kao i ja. Ukratko, oni su 'savršeni oni', a dok im dopuštam da budu ono što jesu, to mi daje priliku da se oslobodim svoje prosudbe i osjetim suosjećanje i mir, piše Jonathan za Tiny Buddha.