Odlazak u kupnju namirnica aktivnost je o kojoj se ne razmišlja mnogo. Napravi se popis stvari, ode u najbliži shopping centar, odabere, plati i to je to. Međutim, slabo se primjećuje kako je svaka trgovina dobro uigran stroj kojemu je jedini cilj da se potroši što više. Kako bi to postigli, vlasnici se služe raznoraznim trikovima. 

1. Prolaz do blagajne uzak je s razlogom

Često se dogodi da kupci, čekajući u redu za plaćanje, shvate kako im nešto što su uzeli ipak ne treba i požele to vratiti na policu, ali u teoriji to zvuči mnogo lakše nego u praksi jer u prolazu jednostavno nema dovoljno mjesta da bi se vratili natrag. Kako bi izbjegli neugodnosti i komplikacije, idu metodom manjeg otpora i odlučuju zadržati proizvod. E, pa u tome i jest kvaka.

2. Prskanje voća i povrća ne održava ih svježima

Samo su dva razloga zašto se svježi proizvodi prskaju vodom u supermarketima, ali nijedan od njih nema veze s održavanjem svježine. Prije svega, ova se praksa provodi da bi voće i povrće izgledalo atraktivnije, a potom i više težilo na vagi. Ne samo da ih voda ne osvježava, već od nje mogu samo brže istrunuti.

3. Svježe namirnice su prljave

Prilikom odabira voća i povrća ljudi imaju naviku uzeti namirnicu u ruku kako bi provjerili koliko je zrela. Ruka po ruka, namirnica po namirnica - nakupi se popriličan broj bakterija. Nekoliko kapljica vode "za svježinu" ne popravlja stvar. Valja dobro oprati proizvod prije njegove konzumacije. 

4. Red do blagajne pun je slatkih iskušenja

Svi oni šareni časopisi, slatkiši, gume za žvakanje i kojekakve tehnološke napravice nalaze se tik do blagajne samo zato što vlasnici trgovina znaju da kupcima oči "padaju" na njih dok čekatju red za plaćanje. Svatko je barem jednom tako kupio neku sitnicu koju nije planirao. 

5. Obnavljaju neispravnu hranu

Proizvođači hrane moraju paziti na troškove te si ne mogu priuštiti bacanje svakog proizvoda s "defektom". Ako je hrani prošao rok trajanja ili ima sitne nepravilnosti na pakiranju, često se iz trgovine vraća natrag na prepakiravanje, piše Daily Meal.

6. Meso i riba znaju biti pogrešno etiketirani

Etikete se na proizvode najčešće lijepe prema proizvoljnoj procjeni trgovaca jer je poprilično očigledna razlika između, primjerice, piletine i svinjetine. Ali i to valja uzeti s rezervom. Kod ribe je mogućnost pogreške znatno veća. Istraživanje pokazuje kako je čak trećina riba pogrešno etiketirana pa se može dogoditi da se skupa riba zamijeni jeftinijom koja joj je slična. 

7. Rok trajanja nije pouzdan

Ako se bliži istek roka trajanja, a proizvod još izgleda poprilično dobro, trgovci su ovlašteni jednostavno zamijeniti etiketu s tom oznakom. Takvo prolongiranje roka može se rastegnuti i na više od tjedan dana. To objašnjava situaciju u kojoj netko kupi jogurt koji je unutar roka, a na njegovoj površini pluta plijesan. 

8. Mnogi proizvodi iz kataloga sniženja nisu zapravo na sniženju

Kuponi s proizvodima koji su "na akciji" nisu izmišljeni da bi štedjeli novac, već da bi kupci kupili proizvod koji im ne treba samo zato što je na sniženju. Uvijek valja dvaput provjeriti stvarnu cijenu proizvoda jer se nerijetko događa da je akcijska cijena u potpunosti jednaka kao i regularna.

9. Trgovine znaju raditi iako nisu prošle inspekciju

Restorani su u ovom slučaju u nemilosti jer je nemoguće da nastave s radom prije ispravka štete. Sa supermarketima je drugačije zbog njihove veličine i količine proizvoda pa ih je i teže nadzirati. Kupci smiju tražiti na uvid ocjene trgovine, koje nisu dostupne javno čak ni nakon što ne prođu inspekciju. Trgovci nisu zakonski obvezani informirati ih na taj način. 

10. Police se slažu strategijski

Smatra se kako ljudi najvjerojatnije kupuju ono što im prvo zapne za oko - to je razlog zašto su najskuplji proizvodi posloženi u razini očiju, a njihove jeftinije inačice neposredno iznad ili ispod. Dječje igračke često su "spuštene" niže od vidokruga odraslih baš zato da ih djeca mogu primijetiti, a potom i inzistirati na kupnji.