Sukobi, manji ili veći, sastavni su dio života s kojim se djeca kroz odrastanje trebaju naučiti nositi.

Kroz sukobe djeca uče procjenjivati sebe i svoju snagu, izražavati stav, zauzimati se za sebe, procjenjivati druge te se izboriti za svoj položaj u društvu među vršnjacima, u obitelji, školi ili zajednici. Uče i sagledavati tuđe stavove.

- Sukob je sastavni i važan dio ljudskih odnosa i ne treba ga pod svaku cijenu izbjegavati. Kroz sukobe djeca uče zastupati sebe, poštovati tuđe granice, ali i tražiti da se poštuju njihove. U situaciji kad djeca nemaju pravo na sukob, zatvara se i prostor u kojem uče štititi svoj integritet, slobodno izražavati mišljenja, osjećaje i potrebe, pa čak i kad znaju da neće odmah naići na odobravanje. Kvalitetno rješavanje sukoba uči nas prihvaćanju sebe i drugih unatoč različitosti, postajemo otvoreniji za tuđa mišljenja i promjenu vlastitih stavova, čime otvaramo put za kontinuirani rast i razvoj - objašnjava socijalna radnica, mag. act. soc Biserka Tomljenović.

Postavljanje granica i učenje o istima vrlo je važan dio odgoja i roditeljske odgovornosti. Dijete često osjeća bijes i ljutnju koji proizlaze iz osjećaja bespomoćnosti u situacijama kad se ne slaže s odlukom starijih, a ne može utjecati na promjenu. Odrasli trebaju djeci dati pravo na te osjećaje te im pomoći da ih izraze na prihvatljiv način i pokazati im da razumiju kako je biti na njihovu mjestu. Djeci također treba jasno pokazati koja su ponašanja neprihvatljiva i pomoći im izraziti ljutnju na prihvatljiv način.

- Najvažnija poruka koju dijete u takvim prilikama treba razumjeti iz našeg ponašanja je - imaš pravo na ljutnju i bijes, znam da ti nije lako i ovo su načini na koje ih možeš iskazati - objašnjava Tomljenović dodajući kako je prilikom sukoba mišljenja važno djeci pružiti priliku da se slobodno izraze, saslušati ih i odustati od pozicije “ja sam uvijek u pravu”.

Naime, nastavlja Tomljenović, trenuci u kojima dijete osjeti da snagom argumenata može utjecati na odluke, mišljenje i stavove drugih dragocjeni su za izgradnju samopouzdanja. Time se djetetu šalju važne poruke (vjerujem ti i poštujem tvoje mišljenje, važan si mi i važno mi je čuti što misliš, naš odnos važniji mi je od pobjede u raspravi). Stoga, kad dijete da razuman argument, važno ga je razmotriti i uvažiti.

Osim toga, tako primjerom pokazujemo da sukob može biti konstruktivan. Bude li dijete odmalena stjecalo takva iskustva, i samo će biti spremnije slušati tuđe razumne argumente te ih uvažavati.

Dobro je ponekad i promijeniti mišljenje

Neki roditelji sukobu uvijek pristupaju s pozicije borbe za moć i vjeruju da će djeca manje poštovati autoritet ako promijene mišljenje.  No ako roditelj uvijek mora očuvati apsolutni autoritet, sukob ne može biti konstruktivan i zdrav. U takvim svađama roditelji ne slušaju argumente, smatraju da rasprave ne treba ni biti, ne daju djeci pravo na osjećaje i uvijek ga proglašavaju krivcem. U takvim sukobima dijete se osjeća bespomoćno i ima grižnju savjesti, a učestalo ponavljanje takvih situacija može štetno utjecati na razvoj pozitivne slike o sebi i samopouzdanja.

Bratske svađe

Pružite im priliku da sami riješe nesuglasice i birajte bitke - ignorirajte sitne svađe jer inače ćete njihovo urlanje nagrađivati pozornošću. I kad se umiješate, dajte im savjet kako da sami dođu do rješenja. Pokušajte ne biti sudac.

Svađa roditelja šteti razvoju djece

Dok međusobne dječje svađe i pregovori s roditeljima razvijaju karakter, roditeljska svađa šteti razvoju djece svih uzrasta. Već i blage nesuglasice koje odrasli rješavaju vikanjem uznemiravaju manju djecu, dok starija djeca smatraju da moraju izabrati stranu, a to im stvara osjećaj tjeskobe. Istraživanje britanskog Sveučilišta East Anglia pokazalo je da je mali mozak manji u 50 posto tinejdžera koji su se do 11. godine susreli s umjerenim roditeljskim svađama.