Maurice Hilleman, rođen je 1919. godine u blizini Miles Cityja u državi Montana, za vrijeme najsmrtonosnije pandemije gripe u povijesti, a već kad je svijet zahvatila druga smrtonosna pandemija, zahvaljujući cjepivu koje je razvio uspio je spasiti na tisuće života.
Dječak koji se rodio u obitelji koja je tijekom Velike depresije prodavala voće, perad i jaja da bi nekako pokrpali kraj s krajem, do svoje smrti u travnju 2005., postao je najplodonosniji stručnjak za cjepiva.
Autor je cjepiva protiv ospica, onog za hepatitis, za prevenciju meningitisa i brojnih drugih. Autor je ukupno 40-ak cjepiva.
Hilleman je diplomirao na Državnom sveučilištu u Montani te doktorirao mikrobiologiju na Sveučilištu u Chicagu. Potom se na veliku žalost svojih mentora pridružio farmaceutskoj kompaniji ER Squibb. Tada se očekivalo da doktorandi iz Chicaga postanu akademici, objasnio je jednom tijekom intervjua za njegovu biografiju, autoru Paulu Offitu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Do 1944. godine Squibb je razvio cjepivo protiv tifusa za američke vojnike, a tijekom četiri godine u toj kompaniji, Hilleman je pomogao razviti i masovno proizvesti cjepivo protiv gripe. To mu je iskustvo dobro došlo 1957. godine, kad je u Aziji izbila epidemija gripe. Hilleman, koji je tad već bio šef Odjela respiratornih bolesti Instituta za istraživanje vojske Walter Reed, prepoznao je da to može prerasti u pandemiju. I znao je da može pomoći.
POGLEDAJTE VIDEO O HILLEMANU:
Nakon što je izolirao takozvani azijski virus gripe, Hilleman ga je testirao na krvi stotina službenika i civila i pokazalo se da nitko nema antitijela. Poslao je uzorke javnim zdravstvenim organizacijama koje su ga testirale širom svijeta i pokazalo se da samo stariji ljudi, koji su preživjeli pandemiju tog virusa iz 1889. godine imaju imunitet. Virus se, dakle, vratio i mogao je harati svijetom, zaključio je Hilleman.
No, američka Služba za javno zdravstvo i vojno povjerenstvo za suzbijanje gripe odbacili su njegove brige i proglasili ga ludim, pa je izravno kontaktirao šest proizvođača, zaobilazeći glavnu američku regulatornu agenciju za cjepiva.
Kad je azijska gripa stigla u Sjedinjene Države tijekom prvog tjedna rujna, kao što je Hilleman predvidio, cijepljenja su već počela. Do kasne jeseni podijeljeno je 40 milijuna doza.
Pandemija gripe 1957. na 1958. ubila je čak dva milijuna ljudi širom svijeta, oko 70.000 njih samo u SAD-u. Neki procjenjuju da bi bez Hillemanove kampanje cijepljenja umrlo i milijun Amerikanaca. Brza reakcija bila bi gotovo nemoguća da nije savjetovao: Ne ubijajte pijetlove!
Naime, Hilleman je iz rane mladosti znao da poljoprivrednici obično ubijaju svoje pijetlove tijekom kasne jeseni. Ali, znao je da, ako želi napraviti milijun doza cjepiva protiv gripe, treba milijun oplođenih jajašca za inkubaciju virusa. Stoga je upozorio proizvođače da obavijeste svoje dobavljače, poljoprivrednike, o tome da će pijetlovi morati raditi ‘prekovremeno’.
Virolozi i uzgajivači kokoši partneri su odavno, još od 1930-ih, kada je patolog Ernest Goodpasture u oplođenim jajima uzgajao virus boginja. Virus je jako dobro narastao na membrani embrija pilića. I cjepivo protiv gripe napravljeno je na taj način prije više od 70 godina, koristeći jaja da bi replicirali virus prije nego što će ga ubiti.
Naime, cjepiva protiv hepatitisa A, polio virusa i bjesnoće su inaktivirani virusi, dok se ostala izrađuju od živih, oslabljenih virusa koji pružaju imunitet. Kad se uzgaja na taj način, najčešće uz zametke pilića, virus postaje sposoban replicirati se i po 200 puta, no postaje manje sposoban za množenje u ljudskim stanicama. Tako ih naš organizam može prepoznati, ali ne izazivaju zarazu i bolest, nego jačanje organizma protiv njih. Cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole napravljeno je baš na ovaj način.
Prvo cjepivo protiv ospica razvio je John Enders iz dječje bolnice u Bostonu, o čemu je obavijestio javnost 1961. godine. Nekoliko farmaceutskih predstavnika odmah je zatražilo taj virus radi masovne proizvodnje. Hilleman, koji se krajem 1957. pridružio Merck Research Laboratories, bio je jedan od njih.
Kad je dobio cjepivo, ustanovio je da je uzorak kontaminiran virusom pileće leukemije. Naime, kad je Enders razvijao svoj soj, nije bilo načina da se razlikuju zdravi od zaraženih embrija. Kasnije studije otkrile su povezanost tog virusa i raka kod ljudi, pa je dobra vijest da je Hilleman te godine pronašao način kako uzgojiti piliće bez te kontaminacije, piše Uchicago Magazine.
Budući da je imao iskustva s uzgojem pilića, prvo je pokušao uzgojiti čisto stado, a kad mu nije uspjelo, od kolege virologa kupio je 300 pilića koji nisu bili zaraženi i uspio proizvesti cjepivo protiv ospica, koje je u SAD-u licencirano 1963. godine. Zanimljivo je da Merck i danas proizvodi cjepiva koristeći jajašca od potomaka iz jata koje je Hilleman tada kupio.
Ubrzo nakon toga, Hilleman se usredotočio na nuspojave Rubeovaxa, budući da je mnogo djece koja su primila to cjepivo protiv ospica dobilo visoku temperature i neku vrstu napadaja. Kako bi smanjio nuspojave, Hilleman se morao još više udaljiti od Endersa. Stvorio je cjepivo sa slabijim virusom, nazvavši ga ‘Moraten’, koje je 1968. licencirano kao Attenuvax. To je od tada jedino cjepivo protiv ospica.
Hilleman je 1969. stvorio cjepivo protiv rubeole i kombinirao ga s cjepivom protiv zaušnjaka i ospica, licencirajući trovalentno cjepivo 1971. godine. Pred sam kraj profesionalne karijere, prije nego se povukao iz Mercka, 1984. godine, taj ‘opaljeni’ farmer pobijedio je još jednu od njih: vodene kozice.
Bio je vrlo plodan i mnogi su se pitali kako mu je uspjelo stvoriti toliki broj cjepiva. Jednom je sam rekao kako zna da je vrlo težak za suradnju, te da ga je jedan kolega možda najbolje opisao kad je rekao da ‘izvana izgleda kao gad, a kad pogledate malo dublje, vidite još većeg gada’.
Izuzetno je puno tražio od kolega, oni koji nisu mogli podnijeti njegov sedmodnevni tjedni radni ritam dobili bi otkaz, no nije ostajao dužan ni tvrtki za koju je radio.
Njegovi standardi bili su vrlo visoki, a tolerancija prema greškama niska. Tako nije pristao na to da Merck prilagodi postupak kemijske inaktivacije cjepiva protiv hepatitisa B, što bi otvorilo mogućnost zaraze djece. Sazvao je tim na legendarni sastanak, na kojem ih je dobro izvrijeđao.
U kasnim 70-ima razvio je cjepivo protiv hepatitisa B, prvo i posljednje dobiveno iz ljudske krvi, koje se danas uzgaja u kvascu. FDA je neko vrijeme oklijevala dati dozvolu za testiranje, pa je Hilleman podijelio obrasce pristanka svojim kolegama, tražeći da ga testiraju kao volonteri. Kad nitko nije htio pristati, rekao je da ne priznaje ‘ne’ kao opciju, pa tako jedna od njegovih zaposlenica, Joan Staub, kaže: ‘Ako ti je Hilleman rekao da nešto učiniš, to si učinio’.
Iako je takvo profesionalno ponašanje nekada sigurno bilo promašeno, dok se danas možda smatra i djelotvornim, treba mu priznati činjenicu da je itekako zaslužan za živote milijuna ljudi. Naime, on je autor čak 9 od 14 cjepiva koja se preporučuju djeci kao redovita zaštita i zahvaljujući njima zaustavljene su nekad vrlo teške bolesti kod djece.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: