Posao manekenke izmišljen je prije gotovo gotovo dva stoljeća: modna je scena polovicom 19. stoljeća bila u znaku couturiera, odnosno krojača i dizajnera visoke mode koji su se borili za naklonost bogatih dama. A kako bi im predstavili nove stvari, ti su inovativni krojači promijenili sve... Smatra se da je prvi među njima bio veliki dizajner Charles Frederick Worth, vizionar i genijalac s konkretnim, naprednim idejama.
Njegove su haljine bile rađene po mjeri, za bogate klijentice, jer običan puk nije imao pristup tom svijetu. Prezentacije su bile unaprijed dogovorene za određenu publiku, zatvorene za javnost. Inače, u to doba nije bilo butika, sve se svodilo na krojače – neki su bili ekskluzivni, neki za mase. U to vrijeme većina odjeće šivala se kod kuće, prekrojavala i prerađivala.
POGLEDAJTE VIDEO:
I tako su lutke dobile život
Lutke su odrađivale posao u slavnim ateljeima – no, zašto bi pokazivao svoje veličanstvene haljine na nepokretnim, blaziranim figurama – pitao se Worth.
Ne samo da je angažirao prave žene, koje time postaju prve manekenke, već mu je na revijama hodala i supruga Marie. Postavio je profesiju na novi nivo, redizajnirao je, čak angažirao stalne modele, kako ne bi morao svako malo zvati prijateljice, suprugu, susjede... Naravno, te su manekenke bile ravnopravno zaposlene u njegovom ateljeu, dio tima za revije i događanja.
Zapravo, bile su to više showroom prezentacije, u ateljeima i salonima krojača koji su imali sve na jednom mjestu: šivaonu i dućan.
Naravno, kako to društvo već zna i umije, i tijekom ovih promjena javili su se brojni moralisti diljem svijeta... Kako se žena može šepuriti lijepom haljinom u javnosti i još biti plaćena za to? Ako ste gledali Mr Selfridge, seriju s odličnim Jeremyjem Pivenom u glavnoj ulozi, o Harryju Selfridgeu koji je osnovao slavnu londonsku kuću Selfridges, naučili ste lekciju o onom dobu – kupovanje je bila gotovo sramota, nitko se nije veselio dućanima, bile su to skromne radionice s nužnim stvarima sakrivenima u ladice i kutije. Općenito, taj ritual sređivanja, kupovanja i gomilanja robe u to vrijeme još nije zaživio.
Na sve to utjecao je i Harry Selfridge, početkom 20. stoljeća, kad se i nižem sloju otvara mogućnost uživanja u novim trendovima. U jednom potezu mijenja vizuru dućana, novitete čini odmah dostupnima.
Naravno, i on je koristio modele na svojim prezentacijama: bila je to revolucija, prva robna kuća u Londonu. Modeli su hodali pred 'običnim' ženama, kupcima željnim novosti, modnih ljepota i zanimljivih kombinacija. Naravno, zajedno s modnim trendovima, mijenjao se i ideal – i dan, danas ova je formula na snazi. Manekenke i moda uvijek su bili i ostat će svojevrsna simbioza.
Modnu scenu mijenja jedna Lady
Ipak, nije to samo hodanje, tu su i manire i ostale cake koje su manekenke trebale znati – pa je Lady Duff Gordon, znana kao Lucile, poznata dizajnerica u to vrijeme, osnovala nešto kao današnju agenciju. Trenirala je modele i obučavala ih za razne modne prezentacije. Čak im je dala i scenska imena, na primjer Hebe, Gamela ili Dolores.
S Lucile, manekenke su početkom 20. stoljeća i putovale – u New York, Pariz... Jedna od njezinih najpoznatijih modela, Dolores, na koncu se zaposlila u Ziegfeld Follies, slavnoj plesnoj grupi poznatoj po raskošnim plesnim predstavama za koje se tražila karta više. Naime, u to vrijeme bilo je dosta paralela između plesačkog i manekenskog zanimanja – gdje potražiti zgodne cure nego na kazališnim daskama? Iako, nisu trebale plesati, jer modne su prezentacije bile više statičnog karaktera, dame su imale zamrznuta lica i hladno držanje.
Manekenka - stalno zaposlena u ateljeu
U to vrijeme modni magazini predstavljaju novu robu na ilustracijama, još ne koriste manekenke, već eventualno poznate glumice ili druge zvijezde javne scene.
Manekenska je branša orijentirana na modne ateljee – mnoge su bile tamo stalno zaposlene. Idealno, jer ipak su trebale biti na raspolaganju modnom timu od jutra do mraka. Iako su bile smatrane glamuroznim damama u društvu, povijest piše da su zapravo bile slabo plaćene i nepoštovane.
Paul Poiret, utjecajni dizajner i jedan od onih koji je žene oslobodio korzeta, okupio je modele i s njima napravio turu modnih prezentacija po Europi, a nakon toga i po SAD-u, gdje mu se pridružila i kolegica Jeanne Paquin.
Osim njih dvoje, još je jedan autor dizajner shvatio važnost modela u svijetu mode – Jean Patou, također slavan i cijenjen, oni su promijenili scenu tog doba. Jednom je prilikom spomenuo da su američke manekenke više i vitkije od francuskih. Tijekom putovanja Amerikom, Patou je uvidio kako je tamošnja scena napredna, imali su glamuroznija događanja od svega što je dotad vidio.
One su bile prvi supermodeli: Vera Ashby i Ludmila Feodoseyevna
New York je uvijek bio napredan: tamo je osnovana prva modna agencija davne 1923., a još prije toga otvorene su škole u kojima su cure učile ponašanje manekenke. U vodećim modnim gradovima – Parizu i New Yorku pokrenula se i medijska scena, novinari su počeli posjećivati revije i pisati o njima kao o važnom društvenom događanju.
Revije i mediji stvorili su dvije zvijezde – prvi supermodeli bile su tijekom dvadesetih Vera Ashby i Ludmila Feodoseyevna. Prva je bila kućni model za brend Captain Molyneux, njezino umjetničko ime bilo je Sumurun, dok je druga radila za utjecajnu dizajnericu Elsu Schiaparelli.
Zvijezde su bile i in-house manekenke već spomenute robne kuće Selfridges. S medijima kreće i utjecaj – novine su prikazivale lijepe, glamurozne žene (ne adolescentice kao danas), koje su na fotografijama bile savršene. Ideal ljepote ravnao se prema njima, jer sve to dolazi u paketu.
Naravno, te su cure promovirale i stil frizure, šminke... nudile su zaokruženu vizuru elegancije i poželjnog trenda. Modne zvijezde u pravom smislu riječi. Ušle su u visoko društvo, filmska ih je industrija naveliko podržala, čak su se neke ljepotice udale u aristokratske obitelji. Filmski hit bio je Cover Girl (1944.): glumački par bili su slavni Rita Hayworth i Gene Kelly. Ona je, naravno, model, a on je njezin plesni mentor.
Christian Dior okreće novu stranicu – modeli se kreću, okreću i glume
Statične prezentacije nisu se svidjele genijalcu Christianu Dioru, on je uveo revoluciju ne samo New Look stilom, 1947. godine, već je svojim manekenkama rekao da se što više kreću, okreću, da imaju ekspresiju na licu. A kad smo već kod dobrih promjena (i današnjim bi modelima dobro došlo malo energije i smijeha) mislite da je raznolikost neka novotarija?
Nipošto, to se furalo i u pedesetima, jer cure su morale biti drugačije građe, kako bi kupcima demonstrirale razne forme za sve tipove tijela. Ikona ubrzo postaje Amerikanka klasične ljepote - Suzy Parker.
Korak naprijed napravila je i britanska dizajnerica Mary Quant, njezine su manekenke krajem pedesetih plesale na pisti – odjenule su minicu, jer ova je autorica zaslužna za skraćivanje suknje, koje je svijet pozdravio i prihvatio s oduševljenjem. Andre Courrèges, još jedan inovativan dizajner, ljubitelj modnog futurizma, nastavlja priču i predstavlja cure koje imaju plesne manire, koje glume i kreiraju sasvim novu scenu.
Cijena po satu? Čak 1000 američkih dolara!
Tek onda njihova zarada postaje visoka: neke su čak dobivale 1000 dolara za sat vremena na reviji u Milanu ili Parizu. Konačno se postavlja granica – jedne su manekenke za revije, druge snimaju kampanje i editorijale za modne magazine (slično je i danas). Šezdesete su ove ljepotice vinule u modne zvijezde i napravile od njih ikone stila – Jean Shrimpton, Veruschka i tanašna Twiggy postaju nezaobilazne. Karakteristične ljepote i izgleda, predstavljale su svaka svoj stil.
Naravno, Twiggy je danas poznatija upravo radi svojevrsne revolucije kojoj je kumovala: ona je bila Kate Moss šezdesetih. Sitna i mršava, dječačke građe i kratke kose, ova je Britanka bila apsolutna novost u svijetu modela. Odlično je furala minice koje su u to doba osvojile svijet, kao i futuristički stil jer svi su tada bili opsjednuti letovima u svemir. Ipak, moda ostaje u orbiti, a popularnost se vraća klasičnoj ljepoti. Znate li tko je Jerry Hall? Bivša supruga Micka Jaggera? Upravo je ona tijekom sedamdesetih bila jedna od vladarica manekenske scene. Vratio se glamur, vratila se ženstvenost, sve se pripremalo za specifične osamdesete, simbol luksuza i ekonomskog booma. Kako je sve to povezano, tako su i manekenke u to doba dobile zvjezdani status, po imidžu i zaradi.
Legendarni supermodeli Linda, Christy, Naomi, Claudia i Cindy - petorka koja je promijenila svijet
Općepoznata je ona izjava Linde Evangeliste – ne ustajem iz kreveta za manje od 10.000 dolara. Linda, jedna od supermodela koje su promijenile scenu, više puta je naglasila da nije to baš tako rekla, no izjava je postala sinonim za mega zvijezde i svijet manekenstva tog doba. Ako pitate generaciju koja se sjeća supermodela, reći će vam da su to bile najljepše žene: na primjer, Cindy Crawford radi i dan danas.
Osim toga, njezina 17-godišnja kći Kaia danas je jedna od najtraženijih modela. Gore spomenuta Linda bila je jedna od kameleona, mijenjala je frizure kao cipele i sve su joj savršeno pristajale, dok je Christy Turlington s godinama postala ikona zdravog lifestylea i joge. I ona snima i dan danas, godine joj gode. Naomi Campbell je također bila u ovom fantastičnom timu, njezina karijera zapravo nikad nije ni stala... za razliku od one Claudie Schiffer koja ima obitelj i živi daleko od očiju javnosti, iako se tu i tamo pojavi u nekoj kampanji.
Revolucija ima ime i prezime: Kate Moss
To tako ide u valovima: moderne cure u osamdesetima i početkom devedesetih bile su raskošne, ženstvene, klasično zgodne, a onda je došla... Kate. Baš kao i Twiggy prije supermodela, i ova mlada Britanka bila je sitna, gotovo bez oblina, jednostavnog izgleda. Ništa posebno, no opet taman je uletjela u početak formiranja grunge stila koji je svijet prigrlio nakon isticanja ekonomskog statusa, logotipa i bogatstva u osamdesetima. Grunge je bio bunt protiv svega što je bilo fancy, postao je simbol negiranja luksuza, a Kate Moss bila mu je ikona.
Nakon nje je krenulo – u to vrijeme se zapravo nazire ovo što imamo danas: diversity iliti raznolikost, trenutno jako moderna riječ. Ima jedna foto-priča koju je 1993. objavila urednica Alexandra Schulman, danas se smatra definicijom novoga vala, pravim novim početkom (baš kao i iste godine predstavljena prva grunge kolekcija Marca Jacobsa). Cure su bile autentične, ne-modeli, bile su različite i posebne svaka na svoj način: u glavnim su ulogama bile Stella Tennant, članica je britanske plemićke obitelj, Plum Sykes, novinarka i Bella Freud, dizajnerica. Nisu bile klasične ljepotice, no opet imale su specifičan stil, podcrtan tim buntom koji je podsjećao na punk.
Kate makni se, stiže seksi kraljica Gisele
Vogue je 1999. objavio – vrijeme je za povratak seksi modela! Značilo je to kraj takozvanog 'heroin chic' stila koji je do onda vladao na manekenskoj sceni. Gisele Bündchen bila je prva u nizu brazilskih ljepotica koje su na scenu vratile ženstvenost i klasičnu ljepotu. Nakon Gisele cure iz Južne Amerike krenule su u osvajanje svijeta, među njima su Adriana Lima i Alessandra Ambrosio. Za biranje najljepših i poticanje njihovih karijera pobrinuo se jedan brend donjeg rublja: tko na svijetu ne zna za Viktorijine anđelice?
Njihova klasična ljepota i specifičan seksepil zapravo su ostali u trendu do danas, jer trenutno se na manekenskoj sceni očituje raznolikost. Specifični karakteri i originalnost iznjedrili su današnje zvijezde – Adwou Aboah, Karlie Kloss, Kendall Jenner, Gigi Hadid, Rosie Huntington-Whiteley, Liu Wen…
Na svijetu ipak ima, prema procjenama, oko 13.500 manekenki. Procjena je to iz 2015. godine, danas ih je vjerojatno još više. Trenutno u svjetskim centrima traju tjedni mode na kojima dizajneri predstavljaju kolekcije za proljeće 2019., jer rujan je rezerviran za glamur modne piste. Trendovi se rađaju, stilovi izmjenjuju, no neke stvari ostaju iste – potraga za ljepotom u koju ćemo se ugledati. Modeli su nam uzor, htjeli mi to ili ne. Sva sreća pa je raznolikost konačno ušla u modu.