Unatoč činjenici da živimo u vrijeme kad su informacije široko i brzo dostupne, mnogi su skloni povjerovati u reklame koje obećavaju brza rješenja. No stručnjaci s kojima smo razgovarali upozoravaju na skrivene opasnosti koje mogu utjecati na zdravlje, pa i život.
POGLEDAJTE VIDEO: Ovih 12 stvari mentalno jaki roditelji nikad ne rade
- Ljudi nisu skloni čekati ni ulagati trud kako bi ostvarili željene ciljeve, a unazad 20 godina svjedoci smo instant filozofije življenja. Sve mora biti sad i odmah. Odgovornost leži prije svega na roditeljima koji ostvarujući čak i najbanalnije želje svoje djece u rekordnom roku zapravo stvaraju ljude nesposobne za život, odgajaju djecu za svijet koji ne postoji - kaže psihologinja Mirjana Nazor ukazujući na činjenicu da se promijenio način života.
Ističe kako su ljudi nekad morali cijelog života raditi da bi stekli nekretnine ili drugu imovinu, a danas se podrazumijeva da se čak i takve vrijednosti mogu pribaviti u kratkom roku. Ta se filozofija prelijeva i na druge životne aspekte, a smatra kako su glavni krivac roditelji koji na pogrešan način odgajaju djecu.
- Ne osposobljavamo djecu da samostalno rješavaju probleme nego to radimo umjesto njih. Mnogi udovoljavaju djeci uz tvrdnju da su se oni mučili u životu, pa sad žele da njihovi mališani uživaju. To ide na ruku brojnim trgovcima i proizvođačima koji iz toga pokušavaju izvući korist, a sve zajedno prerasta u veliki problem jer mi kao čovječanstvo naprosto gubimo elementarne vještine suočavanja sa životnim problemima. Zato će neki radije uzeti čarobni pripravak koji će im omogućiti skidanje viška kilograma, ukloniti bolove u koljenu ili omogućiti rast bujne kose, a na kraju će ostati izgubljen novac i razočaranje - kaže Nazor.
- Upravo je velika dostupnost informacija razlog nesnalaženju u interpretaciji svih tih informacija. Da biste se snalazili u moru informacija koje su nam danas dostupne i kritički ih vrednovali, morate imati određenu razinu medijske pismenosti. To podrazumijeva da znate prepoznati koje su informacije lažno predstavljene, sumnjive i usmjerene izvlačenju određene koristi. Razina medijske pismenosti varira u svakoj populaciji ovisno o obrazovanju, dobi i drugim čimbenicima. Dakle, građani sa nižom razinom medijske pismenosti neće se snalaziti i neće kritički vrednovati takve informacije pa će im, posljedično, i lakše povjerovati - smatra sociolog dr. sc. Paško Bilić sa Instituta za razvoj i međunarodne odnose.
- Rekla bih da jednim dijelom igra ulogu manjak samokritičnosti i kritičnosti u smislu provjere informacija i uzimanja stvari sa rezervom. Koliko god su nam informacije dostupne, mi ih zapravo ne provjeravamo. Dodatno, tu je strah od autoriteta. Primjerice, u situaciji u kojoj navodni liječnik tvrdi da ćete smršavjeti 50 kilograma ako popijete čarobnu pilulu, slušamo autoritet tog liječnika ne provjeravajući njegove reference. Ako nam se na vratima pojavi netko tko tvrdi da je iz banke te da je došao provjeriti novčanice, ne provjeravamo nego vjerujemo. Kulturalno su nam nametnuli strah od autoriteta ne propitujući ih i zaboravljajući da su iza titule ipak samo ljudi. U konačnici, veliku ulogu igra naša želja za brzim rješenjima. To osobito dolazi do izražaja kad je o mlađim naraštajima riječ, a takav stav podupiru i društveni mediji koji stvaraju iskrivljenu sliku neke druge stvarnosti, a ne realnost života. Brza rješenja, brzi uspjesi, brzi rezultati. Sve je to trend bez uvažavanja činjenice da za rad na sebi kao i poslovni uspjeh ipak treba vremena - pojasnila je mag. psych. i dipl. psihoterapeutkinja Barbara Tomašić.
Liječnik obiteljske medicine dr. Milan Mazalin ističe kako kod pojedinaca raste i nepovjerenje prema službenoj medicini, pa onda lakše vjeruju u mogućnost brzog rješenja problema, osobito ako ga medicina u tom trenutku ne može ponuditi.
- Smatram da je prvi problem demokratičnost medija jer se bilo kakva informacija može plasirati i postati široko dostupna bez ikakve selekcije i kriterija, a čim se pojavi u medijima dobiva legitimnost i čovjek teško razlučuje što je istina. S druge strane, u ljudskoj prirodi je da želimo laka i brza rješenja bez ulaganja napora, pa onda mnogi nasjedaju priči o kapima koje liječe gluhoću, tabletama koje rješavaju artritis, dijabetes, pa čak i karcinom. Logično se postavlja pitanje zašto onda postoje struke, bolnice i terapije kad postoji rješenje koje bi moglo brzo ukloniti svaki problem - kaže dr. Mazalin ističući kako su takve reklame osobito opasne ako se odnose na zdravlje, a čak mogu ugroziti život.
- Imao sam pacijenticu koja je zbog određene reklame prestala uzimati terapiju i došla nam je praktički u zadnji čas. Da je nismo odvratili, sigurno bi preminula. Vjerujem ipak da je većina proizvoda koji se reklamiraju kao čarobno rješenje bazirana na placebo formulama koje nisu štetne i zapravo se sve svodi na bacanje novca. No zahvaljujući plasmanu u medijima takvi su proizvodi često vrlo zavodljivi, navode se preporuke specijalista koji ili ne postoje ili nemaju veze s tim proizvodom, a dodatno su spretno upakirali iskustva pojedinaca koja će vas navesti da pokušate čak i ako ste svjesni da je riječ o prevari. Negdje u dubini duše ostaje pitanje "Što ako ipak", pa ljudi sa određenim stanjima i bolestima nekad spremno hvataju tu slamku nadajući se spasu - upozorava dr. Mazalin.
Naši sugovornici smatraju kako se može oduprijeti takvim reklamama. Psihologinja Mirjana Nazor ističe da je prevencija ključna, a nju se postiže kvalitetnim odgojem.
- Djecu treba od najranije dobi učiti da ne postoje instant rješenja, da se za neke stvari mora čekati i uložiti trud. Dogovorite se s njima, pa neka pospreme sobu ili obave neki drugi zadatak kako bi za tjedna, dva ili tri dobili ono što žele. Bojim se da je to degradacija društva, jer smatramo da nemamo vremena i sve moramo raditi brzo i to odmalena učimo djecu umjesto da stvorimo zdrave temelje i pripremimo ih za život - kaže Nazor.
Dr. Mazalin smatra kako bi se trebao uključiti i represivni aparat, posebice u situacijama koje se tiču zdravlja.
- Tu bi valjalo ograničiti slobodu izražavanja te demokratičnost medija i kritičnije odlučivati što je za objavu, a što ipak ne. O tom problemu bi se općenito puno više trebalo govoriti u javnosti kako bismo kao društvo mogli zaštititi pojedince - smatra dr. Mazalin, dok se sociolog Bilić nadovezuje smatrajući kako nema potrebe da društvo zaštiti lakovjerne pojedince, nego zajednica mora uložiti u obrazovanje kako bi bilo što manje lakovjernih.
- Prije bih rekao da ih treba integrirati obrazovanjem i razvijanjem dostupne infrastrukture. Primjerice, prema redovitim istraživanjima Europske komisije u tzv. DESI indeksu pokazuje se da 20 posto populacije u Hrvatskoj nije nikad pristupilo internetu. Pristup osnovnom paketu širokopojasnog interneta još je uvijek preskup. Međutim, dostupnost tehničke infrastrukture tek je prvi korak u integriranju širih slojeva društva u suvremene informacije i komunikacijske procese. Potrebno je aktivno razvijati građanski odgoj i medijsku pismenost kojima će se razvijati kritičko mišljenje na svim obrazovnim razinama. Na žalost, u Hrvatskoj ne postoji ni strategija razvoja medijskog sektora kao cjeline, u posljednjih 30 godina nije nikad donesena, niti postoji nacionalna strategija razvoja medijske pismenosti u općoj populaciji - upozorio je on.
- Osnovni i prvi korak u zaštiti od takvih situacija jest to da čovjek mora osvijestiti da je riječ o potencijalnoj prevari. Potom mora kritički razmotriti kolike su šanse da je zaista riječ o dobroj ponudi koja djeluje. Kad bi postojala čarobna pilula za mršavljenje, svi bi je koristili s rezultatima. Ljudi su skloni pamtiti samo ekstremne situacije, pa tako znaju za one koji su preko noći postali uspješni glazbenici, a zanemaruju tisuće drugih koji su pokušali, ali nisu uspjeli. Pamtimo onog jednog koji je dobio na igrama na sreću, ali ne i tisuće drugih koji nisu dobili. Razlog je u tome što svatko tko na takav način pristupa problemu, u dubini duše priželjkuje i nada se da će baš on biti taj sljedeći jedan - zaključila je Barbara Tomašić.