Prije deset godina, u polju naranči u južnoj Grčkoj, Stéphane Tawil shvatio je da je izgubio osjet mirisa, i to u potpunosti. Tawil je bio s prijateljima koji su osjetili parfumirani miris naranče. No, on nije mogao ništa namirisati.
Skupo stanje
- Prije ovog posjeta bio sam prehlađen, a kad ste prehlađeni obično izgubite njuh. Sjećam se da nisam obraćao puno pozornosti na to. No, onda je to potrajalo dosta dugo. - kaže Tawil.
Tada se Tawil pridružio čak 20 posto svjetske populacije s potpunim ili djelomičnim gubitkom njuha. Zahvaćeni dio ljudskog tijela je olfaktorni sustav, koji uključuje nos i nosnu šupljinu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Iako se prirodno javlja s godinama, gubitak njuha i kod mlađih ljudi može biti uzrokovan raznim čimbenicima kao što su virusne infekcije i začepljenost nosa ili pak trauma.
U svakom slučaju, rezultirajuće pogoršanje kvalitete života pomoglo je potaknuti dr. Moustafu Bensafija i kolege da uz pomoć financiranja istraživanja EU-a potraže načine za vraćanje njuha ljudima koji su ga izgubili.
- Ljudi koji izgube njuh mogu postati depresivni. Imaju smanjenu percepciju hrane koju jedu. Prestaju prepoznavati ekološke opasnosti poput opasnosti od požara ili pokvarene hrane. Također imaju problema s društvenim životom - kaže Bensafi, istraživač u Lyonskom centru za istraživanje neuroznanosti u Francuskoj.
Njegov istraživački projekt ima za cilj izraditi dio opreme koji bi pomogao ljudima da povrate sposobnost otkrivanja i prepoznavanja nekih mirisa.
Pod nazivom Rose, četverogodišnji projekt traje do kolovoza 2025. Istraživači se nadaju da će do završetka projekta dokazati izvedivost planirane opreme, koju nazivaju olfaktorna proteza.
U početku će projekt biti ograničen na laboratorij jer će neke dijelove trebati minijaturizirati. No, u konačnici Bensafi cilja na uređaj koji ljudi mogu nositi kad god žele otkriti mirise, a koji se lako stavlja i skida.
Stimulacija mozga
Potpuni gubitak njuha poznat je kao anosmija, a djelomični gubitak kao hiposmija. Iako znaju uzroke oba stanja, istraživači na terenu pokušavaju razumjeti koje dijelove mozga treba stimulirati kako bi se ljudima pomoglo da povrate njuh.
- Znanstvena zrelost ove teme još je u povojima. Ne znamo kako stimulirati mozak - kaže Bensafi.
Jedna mogućnost koju istraživači projekta Rose istražuju je ona izravna: stimulacija olfaktornog sustava.
Druga mogućnost je neizravna: stimulacija živca u glavi, trigeminalnog živca, koji omogućuje osjećaje temperature, boli i dodira, a ne samog mirisa.
Budući da anosmija i hiposmija obično ostavljaju trigeminalni živac nepromijenjenim, ideja je stimulirati taj živac kako bi se ljude s bilo kojim od ovih stanja navelo da povežu određenu hranu i predmete s osjetilima koje oni pružaju.
Svježina hrane
Osjetite osjećaj svježine u slatkoj hrani uz mentu.
Konzumiranje slatke hrane s mentom kao što su mentol bomboni ne daje samo slatki okus i miris mente, već i osjećaj svježine koji dolazi iz trigeminalnog sustava.
Proteza bi uključivala senzore koji prikupljaju kemijske informacije iz hrane ili drugih stvari, na primjer molekula iz kolača i molekula iz ruže. Bili bi testirani u različito vrijeme, a ne istovremeno.
Molekule bi bile u interakciji sa senzorima proteze, proizvodeći bioelektrične signale koji bi se mogli slati do trigeminalnog živca u slučajevima kada olfaktorni sustav ne reagira.
Stimulacija živca pokrenula bi trigeminalni osjet, a ne stvarni miris, što bi ljudima omogućilo da percipiraju svoje kemijsko okruženje i razlikuju mirise kolača i ruže.
Učeći asocijacije između različitih molekula i trigeminalnih osjeta, ljudi bi mogli razviti potpuno novu metodu, „olfaktornu abecedu”, za razumijevanje mirisa u svojoj okolini.
Zasad istraživači nemaju plan komercijalizirati planiranu protezu jer su usredotočeni na demonstraciju njezine funkcionalnosti.
Komplet za testiranje
Dok Bensafijev tim radi na vraćanju njuha ljudima koji su ga izgubili, drugi su istraživači usredotočeni na obučavanje opće populacije da se bolje brine o svojim mirisnim osjetilima.
- Ako odete u trgovački centar ili niz ulicu, vidjet ćete mjesto za njegu sluha i očiju. No, gdje je tu njega nosa? - kaže Marianna Obrist, profesorica multisenzornih sučelja na University College London u Velikoj Britaniji.
Obrist je vodila zaseban projekt kojega je financirala EU, a koji je razvio komplet za testiranje njuha. Pod nazivom SmellHealth, projekt je trajao godinu i pol do studenog 2022.
Komplet uključuje uređaj koji prenosi mirise u nos i aplikaciju koja korisnicima omogućuje digitalno snimanje njihove sposobnosti otkrivanja različitih mirisa.
Aplikacija prikuplja podatke od svojih korisnika, stvarajući digitalni zapis percepcije mirisa tijekom vremena.
Širi pokazatelj
Varijacije u olfaktornoj osjetljivosti također mogu biti pokazatelji temeljnih zdravstvenih stanja.
Studije su pokazale da se pacijenti s bolestima poput Parkinsonove ili Alzheimerove također suočavaju sa smanjenjem spsobnosti njuha. Postojanje načina za mjerenje može pomoći u ranoj dijagnozi bolesti.
- Percepcija mirisa povezana je s neurodegenerativnim bolestima, ali i s depresijom i anksioznošću. Ako počnete bilježiti svoj olfaktorni učinak, počet ćete sakupljati podatke. A svi znamo da podaci imaju moć predviđanja - kaže Obrist.
Želi provesti više kliničkih ispitivanja s uređajem kako bi istaknula njegove prednosti. Idealan scenarij bio bi da se uređaj integrira u rutinske preglede pacijenata kod njihovih liječnika opće prakse, smatra Obrist.
Godinama nakon što je u grčkom polju naranči 2014. shvatio da je izgubio njuh, Tawil ga je vratio nakon operacije i uklanjanja nosnih polipa.
Nemaju svi ljudi koji izgube njuh sreće kao Tawil. Za njih i za one koji se žele brinuti o svom olfaktornom sustavu, planirana mirisna proteza i komplet za testiranje trebali bi osigurati da mogu nastaviti uživati u slatkom i oštrom mirisu zrele naranče.
Autor Bárbara Pinho
Istraživanje u ovom članku financirao je EU-ov program Horizon, uključujući, u slučaju projekta SmellHealtha, putem Europskog istraživačkog vijeća (ERC). Stavovi sugovornika ne odražavaju nužno stavove Europske komisije.
Više informacija
Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.