Znanstvenici predviđaju da će se do 2050. godine populacija Zemlje udvostručiti. S time dolazi i potreba za povećanom proizvodnjom hrane, a da se pritom ne uništi okoliš koji nas hrani.
Iako neki gledaju na genetski inženjering i organski uzgoj kao nespojive grane poljoprivrede, upravo je razumna kombinacija tih dvaju važnih područja ključna za opskrbu svjetske populacije hranom na ekološki način, tvrde Pamela Ronald i Raoul Adamchak, autori knjige “Tomorrow’s Table: Organic Farming, Genetics, and the Future of Food”.
Ronald je inače biljna genetičarka, a Adamchak, njezin suprug, organski poljoprivrednik. Adamchak naglašava pozitivne rezultate ekološke poljoprivrede, kao što su smanjena erozija tla i više divljih životinja na farmama, no u isto vrijeme navodi i nedostatke. Naime, prinosi su obično puno niži. Uz to, autori navode da je mit da organski proizvođači ne koriste pesticide.
I oni, naime, primjenjuju niz strategija pomoću kojih se pokušavaju nositi sa štetočinama, često s umjerenim uspjehom, ali pesticidi su u velikoj mjeri dio toga. Jedina razlika je što se radi o biološkim, a ne sintetskim pesticidima, objašnjava Adamchak, ali dodaje da neki biološki mogu biti čak i toksičniji od sintetičkih pesticida. No pomoću genetskog inženjeringa biljkama bi se moglo omogućiti da lakše opstanu, tvrdi Ronald.