Sporazum su 4. studenog 2016. godine ratificirale sve zemlje EU te sve velike svjetske sile. U dokumentu stoji da modna industrija, odnosno kompanije imaju kao dugoročni cilj održavanje 'porasta globalne prosječne temperature znatno ispod 2°C u odnosu na predindustrijske razine te nastaviti s naporima da se ograniči na 1,5°C'.
To su, naravno, klimatske promjene koje smo itekako osjetili posljednjih godina te definitivno znamo da su značajne te prisutne u čitavom svijetu. No nije mnogo potrebno da bismo shvatili kako zapravo stvari ostaju iste, napori su slabašni, a tu su i sve značajnija razna izvješća kompanija koje se bave proučavanjem promjena klime i okoliša.
POGLEDAJTE VIDEO:
Naime, nedavno objavljeno izvješće pod nazivom 'Unfit, Unfair, Unfashionable: Resizing fashion for a fair consumer space' pokazuje kako što više vremena prolazi, potrebni su sve radikalniji rezovi i promjene u načinu ne samo funkcioniranja kompanija, već i samih potrošača, a to smo svi mi.
- Najbogatiji potrošači u zemljama kao što su Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD i Japan trebali bi kupiti u prosjeku samo pet novih modnih odjevnih predmeta godišnje do 2030., kako bi zadržali klimatski cilj od 1,5 stupnjeva Celzijevih - piše WWD. Prema ovoj analizi, 20% najbogatijih moralo bi smanjiti svoj otisak za 83% u Ujedinjenom Kraljevstvu, 75% u Italiji i Njemačkoj te 50% u Francuskoj.
Istovremeno, velika većina modnih brendova u planu ima kontinuirani i eksponencijalni rast, stoga je očito da je taj plan nije u skladu sa spomenutim sporazumom. Naime, da smanji ciljeve prodaje te 'posluša' sporazum i kritike ekoloških institucija, modna bi se industrija trebala odreći godišnjeg prometa od oko 10 do 30 trilijuna kuna. Naravno, to se iz te perspektive čini nemogućim.
Nedavne promjene na sceni jedan su od dokaza kako scena ide u krivom smjeru - prekid između Guccija i Alessandra Michelea počeo je kad su objavljeni rezultati da je prodaja u zadnjem kvartalu narasla 'samo' za 9%. Kompanija Kering, modno carstvo i vlasnik Guccija htio je ubrzati prodaju, a to je cilj i za sve slične brendove. Logično je da se po svim tim ciljevima i planovima oni ekološki naprosto ne mogu uklopiti u čitavu priču.
Moda ima dvostruke standarde i to je sve jasnije, jer uz razne napore za javnost, paralelno se realno ne dešava ništa ili malo toga. Primjer tome su razne eko kolekcije velikih brendova koje zapravo čine mali postotak njihove proizvodnje ili su to tek kozmetičke preinake, tek toliko da se o tome priča.
Ekološke udruge zapravo su sve glasnije u tome kako bogati nanose najviše štete jer pretjerano kupuju te potiču potrošačku groznicu. Uostalom, to je problem većini koja i nije tako bogata, a konstantno nešto kupuje. Nadalje, tu je i taj famozni kraj godine, kad se brusimo na šoping te trošimo previše novca na stvari od kojih nam dobar dio ne treba. I poklanjanje je sve brutalnije, moramo imati poklone za sve, inače se osjećamo loše. Mnogi razmišljaju na način - da si bar u prosincu nešto priuštim. No sve je to dio našeg mentalnog sklopa, pranja mozga o tome da nam stvari trebaju kako bismo bili sretni. Naravno da to nije istina, no naprosto smo tako programirani. Ipak, svatko od nas može učiniti nešto za zeleniji svijet, razmišljanjem o kupnji te pametnom kupovinom.
Rješenja koja predlaže izvješće s početka teksta uvijek su ista: kupujte manje, popravljajte, reciklirajte, održavajte, odlažite odgovorno. Ipak, te mjere, koliko god bile razumne, ne čine se previše primjenjivima. Mnogi tvrde da zapravo poslovni model koji modne kuće imaju uopće nije namijenjen 'zelenom' društvu. Jer ako svaka kompanija želi povećati prodaju, naravno da ne može istovremeno raditi na smanjenju prodaje.
Jasno je da modna industrija u cjelini ne može baš riješiti sve probleme planete, no sigurno da može promijeniti poslovni model ili ga barem regulirati. Zabrinjavajuće je da je taj sporazum potpisan 2016. godine, a malo toga se napravilo. Krajnje je vrijeme da modna industrija i čelni ljudi ovo shvate ozbiljno jer na njima je velika odgovornost. Ali, i na svakom od nas.