Danas je žena u štikli klišej, oličenje ženske seksualnosti ne samo za muškarce, već i za - one koje je nose. Možda je to seksistički stereotip, no jedan od razloga za to je sami smisao potpetice, a to je naglasiti oblik tijela, izdužiti nogu, dodati visinu, naglasiti stražnjicu i poprsje. Da, cipela baš i nema konkurenciju kad je riječ o tijelu koje mora postati - zavodljivo. Svjesno ili nesvjesno, poruka je to koju daje svaka osoba koja se popne na visoku, tanku potpeticu te na njoj balansira. Ona ne samo da ima vizualnu, već i moć promjene držanja i posture tijela. Znaju to jako dobro plesačice i brojne druge scenske umjetnice.
POGLEDAJTE VIDEO:
Sama stiletto potpetica, ponekad visoka preko 20 cm, bila je toliko tanka da je bilo potrebno u nju ugraditi oštru metalnu šipku, kako se ne bi slomila pod težinom tijela. Naravno da je to imalo neželjene posljedice za interijere – metalni vrh oštetio bi drveni pod. S vremenom je i to dotjerano, posebnom kapicom na samom vrhu. Takva je visina potpetice bila značajni izazov za osobu koja je nosi, no i to je dio priče. Detalj vrlo bitan u svemu tome je činjenica da žena djeluje fragilno, kao da joj treba pomoć. Taj dojam nesposobnosti da se ona kreće sigurno i samostalno utjecao je na promišljanje nekih feministkinja. Smatrale su da je to još jedna 'podvala' duge tradicije muškaraca koji izmišljaju načine vezanja ili podređivanja žena, uključujući barbarsku praksu vezanja stopala koja se provodila sve do u Kini do 20. stoljeća.
No, do početka 60-tih, visoka tanka potpetica postala je predmet fetiša kojemu se divio i pop umjetnik Allen Jones, koji je potpisao neobičan dizajn namještaja – žene odjevene u kožu i štikle. Mnogi su posvetili radove potpetici, kroz umjetničke kreacije i fotografije, pa i pripadnici drag queen scene, koja je prihvatila stiletto kao dio izričaja.
U 70-ima visina potpetice je povećana dodavanjem ekstremnog potplata pa tako se rađaju cipele s platformom koje su nosili i muškarci i žene. Jedan od njih je bio Elton John, glazbenik karakterističnog, psihodeličnog stilskog izričaja. U 80-ima, jača ramena, poslovna moćna figura, široka ramena i uski struk 'prigrlili' su nešto nižu štiklu, koja je ipak bila usklađena sa siluetom. I poslovnim obavezama nove žene koja ima visoku poziciju u poslovnom svijetu.
Krajem 90-tih i početkom milenija stiže nova era, kad Carrie, odnosno Sarah Jessica Parker, trči Manhattanom u štiklicama, lovi psa svog dečka, juri na još jedan sastanak s urednicom magazina Vogue ili na dejt... Ova etapa uvodi u svijet štikle boje, jarke elemente jer Manolo Blahnik postaje glavni dizajner za štikle uloge Carrie. Tako ta divna cipela postaje predmet strasti, od jutra do mraka.
Iako je u moderno doba uvriježena podjela odjeće na mušku i žensku, povijest odijevanja zapravo nema tu definiciju, nju je proizvela konzervativna struktura društva. Kad pogledamo dalje u prošlost, uočavamo veliku razliku između drevnih cipela i onih dizajniranih u moderno doba. Stari crteži otkrivaju kako su nekada u Starom Egiptu, Rimu i Grčkoj ljudi nosili visoku potpeticu usred raznih religijskih obreda.
Jedan od najstarijih komada cipele s potpeticom, koji su izložile razne modne izložbe, je muška kreacija iz Europe, iz 1640-ih. Ima crveno obojanu petu i prorez koji otvara gornji dio stopala. Cipela je vjerojatno napravljena za dvorjanina, omogućujući mu da se osjeća višim i moćnijim te da signalizira njegov društveni položaj. I doista, štikle su oduvijek bile simbol ne samo statusa, već i načina života, kaže Steele, jer poručuju da osoba koja ih nosi ne treba obavljati teške poslove ili nekamo hodati. Može naprosto sjediti ili izležavati se. Tako cipela postaje pojam ukrašavanja, a ne samo predmet koji štiti nogu od nečega.
Monsieurove crvene štikle postale su toliko popularne da su svi na dvoru počeli bojati svoje štikle u crveno. Čak i njegov brat kralj Luj XIV, koji je pritom zabranio svima koji nisu aristokrati da ih nose. Bio je to značajan trend jer plemićki portreti pokazuju da su muškarci i žene nosili crvene potpetice oko sto godina.
Crvene štikle su poprilično izašle iz mode u vrijeme kada je kralj Luj XVI. obezglavljen 1793. (tijekom Francuske revolucije), ali njihova simbolika je ostala. Rumena potpetica tada nije značila samo aristokratski status, već i zlouporabu povlastica i društvenog položaja.
Steele navodi da su potom i žene prihvatile štiklu, no njihova je potpetica bila tanja, vjerojatno zato što se mislilo da zbog njih ženska stopala i tijela izgledaju ženstvenije. Štikle su promijenile žensku siluetu, što je nekim muškarcima bilo privlačno pa su ih ubrzo počeli povezivati sa ženskom seksualnošću. - Ženska su tijela oduvijek bila seksualizirana, a potpetice su se počele povezivati sa ženskom erotikom. Tada su muškarci napustili petu radi praktičnijih ravnih čizama, ali su ih žene nastavile nositi – izjavila je.
Do 1800-ih, žene svih društvenih klasa nosile su štikle. Steele kaže da je mit da su štikle i korzete nosile samo žene iz viših klasa. Naime, čak i one koje su bile siromašne, radeći u poljima ili kao kućne pomoćnice, osjećale su pritisak da nose štikle kako bi pokazale da su i one žene. Pa ipak, pete su često bile prepreka, otežavajući im udobno kretanje. Jedna čizma s visokom petom iz 1895. to savršeno ilustrira, a izradio ju je britanski postolar Jack Jacobus u svojoj austrijskoj tvornici. Forma ima vrh u špic i usku petu te izgleda prilično elegantno, iako ne baš udobno.
Štikle su dominirale ženskom modom tijekom i tijekom prošlog stoljeća, ušle su u svakodnevicu. Naime, radi mogućnosti masovne proizvodnje postaju dostupne svima, a ne samo bogatim damama. Neki od najpoznatijih dizajnera cipela našeg vremena - Roger Vivier, Jimmy Choo, Manolo Blahnik, Christian Louboutin i Alexander McQueen - svi su na svoj način bili ili još jesu specijalizirani za vrlo visoke pete i prekrasne dojmljive modne ideje.
Danas je stiletto potpeticu ponovno prihvatila generacija žena koje je vide kao simbol moćne ženstvenosti, a ne kao predmet koji jednostavno udovoljava muškim željama. Iako, status štikle kao svakodnevne obuće ugrozile su tenisice, skinule ih s trona prije gotovo desetak godina. Moda je postala jednostavnija, sportska, ležernija, stoga su tenisice ušle u garderobu od jutra do mraka, što je uvelike utjecalo na prodaju i općenito dizajn štikle.
Potpetica je postala samo jedna od cipela, uglavnom za posebna događanja, a niske su cipele zavladale svijetom. I taj moment nestabilnosti, sporijeg hodanja i općenito dojma fragilnosti mnogima smeta, stoga je štikla uistinu izgubila nešto od privlačnosti u smislu nošenja, no i dalje se zadržala kao dio mnogih kolekcija. Laska nozi i definitivno je jedan od prvih odabira kad govorimo o nekom posebnom događanju. Bez obzira na oblik noge, ipak je čini lijepom, što nam se jako sviđa, baš kao i držanje – žena u štikli hoda zavodljivo, a to je moment koji zasigurno nikad neće izaći iz mode. Uostalom, nije više ni tako neudobna, ipak novo doba nudi kvalitetnije materijale koji bolje čuvaju stopalo. A užitak nošenja je još i veći.