Danas se u Hrvatskoj, kao i svakog 13. prosinca, slavi blagdan svete Lucije. Osim što je poznata kao zaštitnica slijepih te svih oboljelih od bolesti očiju - ujedno je zaštitnica pisaca, seljaka, kovača i trgovaca. Njezino ime odjekuje diljem svijeta, osobito u Italiji, gdje se u njezinom rodnom gradu Sirakuzi nalazi poznata bazilika koja svake godine privuče tisuće hodočasnika.
POGLEDAJ VIDEO:
Značenje sijanja pšenice na blagdan
Ovaj blagdan, osim duhovnog značaja, povezan je i s brojnim narodnim običajima od kojih je najpoznatiji onaj vezan uz sijanje pšenice. Prema tradiciji, na dan svete Lucije, domaćice sijaju pšenicu koja se potom stavlja ispod božićnog drvca ili koristi za ukrašavanje stola. Ovaj simbol obnove života i plodnosti ima duboko ukorijenjeno značenje – vjeruje se da izgled, gustoća i boja iznikle pšenice predviđaju kvalitetu sljedeće žetve.
Jedan od najpopularnijih načina sijanja pšenice uključuje njezino namakanje u vodi preko noći kako bi nabubrila, a zatim se stavlja u posudu s rahlom zemljom. Posuda se smješta na toplo i svijetlo mjesto kako bi klijanje bilo uspješno. Osim što je to običaj u mnogim hrvatskim domovima, pšenicu često vežu hrvatskom trobojnicom, a neki čak u središtu ostavljaju udubinu u koju stavlja čašicu za rakiju sa svijećom, koja se pali od Badnjaka do svetih Tri kralja.
Običaj sijanja pšenice povezan je sa Svetom obitelji i njihovim bijegom pred Herodovim vojnicima. Trudna Marija i Josip su bježali od vojnika, a na svom su putu naišli na seljaka koji je upravo sijao pšenicu. Marija ga je zamolila da, kad se vojnici pojave, kaže da su oni prošli tim putem dok je on sijao pšenicu. Zanimljivo je da je pšenica, dok su vojnici stigli, čudesno izrasla, što je izazvalo prekid potjere.
Običaj imenom 13 papirića
No, Lucija nije samo poznata po običajima vezanim uz pšenicu. Na njezin blagdan neudane djevojke prakticiraju i zanimljiv običaj vezan uz ljubavne sudbine. Naime, svaka djevojka piše 13 papirića s imenima potencijalnih mladića, a svaki dan baci jedan papirić u vatru. Na kraju, za onog čije ime preostane do kraja vjeruje se da će biti njezin budući muž.
Legende o sv. Luciji variraju, no najpoznatija je ona prema kojoj je Lucija, koja je bila djevica, mučenički umrla 304. godine, kad je, u Cataniji, tražila lijek za svoju bolesnu majku. Iako su joj prijetili i pokušavali je prisiliti da se preda, Lucija je ostala nepokolebljiva. Na kraju su je mučili na lomači, a kada je krvnik primijetio da joj to nije naudilo, zadnji udarac bio je mač koji joj je probio grlo. Prema drugoj legendi, Lucija si je sama iskopala oči i poslala ih neželjenom proscu, a u zamjenu joj je Majka Božja darovala najljepše oči. Zbog toga je često prikazivana s pladnjem na kojem nosi oči, uz bodež i ranu na vratu, simbolizirajući iscjeljenje očiju.
Sveta Lucija nije samo simbol duhovne moći, nego i snažna poveznica s narodnim običajima koji nas podsjećaju na snagu tradicije i vjerovanja koja oblikuju našu svakodnevicu u mjesecima koji prethode Božiću.