Čim djeca budu spremna shvatiti roditelji im mogu objasniti da nije stvar u tome koliko novaca imaju već kako s njima postupaju. Povedite dijete u trgovinu i naučite ga vrijednosti pažljivog rukovanja novcem pa će tako  poboljšati i socijalne vještine. Neka vidi kako ima mnogo proizvoda koji se razlikuju po cijeni i kvaliteti pa zajedno zaključite koja je najpovoljnija cijena. Kod kuće mu pokažite koliko se novaca mjesečno može uštedjeti ako se planski kupuje i bira proizvode koji su na akciji. Pritom ne treba kod djeteta razvijati uvjerenje da se život mora okretati oko novca već da je to sporedna stvar koja se uči kroz praksu. Ako dijete zabrlja i potroši sav mjesečni džeparac bolje ga je ne kažnjavati već ga pustiti da samo shvati što će se događa u slučaju nerazumnog postupanja s novcem.  U adolescenciji mladi razvijaju prve prave navike s novcem, jer nisu više pod stalnim utjecajem i vodstvom  roditelja. Tada se mogu dogoditi prve rastrošnosti i nespretnosti, ali treba ih u odgoju razumjeti kao dio učenja iz kojeg će dijete učiti iz posljedica, na vlastitim greškama.

>>Novac tinejdžerima stvara mogućnost da prošire kontrolu i odgovornosti za vlastiti život. Mogu početi pokrivati svoje dnevne troškove, umjesto da samo dolaze do novca koji će trošiti na posebne stvari. Tinejdžer s previše novca može biti opasan za sebe jer ga može potrošiti na izlaske, drogu ili alkohol pa mu je zato dobro dati da sudjeluje u zajedničkom proračunu, no mlađe ne treba prisiljavati da daju svoj novac.

>>Vrijeme za prvi džeparac dolazi čim  dijete nauči brojati ili razlikovati novčanice. Podučite ga štednji tako da ne potroši sve odjednom, nego da dio novčića sačuva za poslije. Nacrtajte ono što dijete želi na papir ili mu pokažite samu igračku koju će si moći priuštiti ako bude strpljiv. Poigrajte se i s kovanicama od papira.

>>Neka dijete u štednji postavi cilj: poželi li nešto skuplje, primjerice role, bicikl ili PlayStation, recite mu neka štedi do polovice cijene, a ostatak ćete dodati vi (ako bude odgovorno i štedljivo). Objasnite da je za igračke predviđen određeni budžet te da ako ga prekršite nećete imati novca za platiti struju ili kupiti hranu. Nemojte plašiti dijete, ali mu objasnite ozbiljnim tonom.