Dio popularnosti panamskog šešira leži i u tome što pristaje na gotovo svaku glavu i prikladan je za sve okolnosti, od službenih do ležernih. Međutim, iako se prodaje u suvenirnicama diljem zemlje, panamski šešir nije iz Paname. Svi putnici koji požele kupiti šešir ondje gdje se proizvodi morat će tisuću kilometara dalje, u Ekvador, pravu domovinu popularnog pokrivala za glavu.
Ondje raste biljka carludovica palmata, koju u Ekvadoru zovu palmom iako to nije, od čijih se niti šeširi vrlo pažljivo, ručno pletu.
Radi se o vještini staroj 6000 godina, kažu znanstvenici. Danas je umjetnost pletenja šešira usredotočena oko gradova Montecristija, Jipijape i Cuence. Njihovi šeširi smatraju se najboljima na svijetu.
Nema boljeg
Lišće biljke prokuha se u kotlu prije nego li se iz njega izvuku vlakna. Slamke se potom u procesu izbjeljivanja ispiru u mješavini sa sumporom i ostave da se suše na suncu.
Tada nastupaju pletilje. Počinju od sredine, oblikuju vrh šešira i zatim pletu spiralno prema dolje, do oboda. Završni oblik dobije se u preši.
Cijena šešira, kulturnog dobra UNESCO-a, može biti i do tisuću dolara. Ulaganje se isplati jer je trajan i zbog gustog pletenja štiti i od sunca i od kiše.
Ljubitelji panamskog šešira kažu da nema boljeg. Uvijek moderan, lijepo izrađen i visokokvalitetan, predstavlja južnoameričku otmjenost, eleganciju i lakoću.
Uz to je i statusni simbol. Nosili su ga i bivši američki predsjednik Theodore Roosevelt, poslovni magnat John Rockefeller i istočnonjemački diktator Erich Honecker, koji se od njega nije odvajao ni na vojnim paradama.
Osnivač moderne turske države Kemal Ataturk pretvorio ga je u državni šešir. Godine 1925. zakonski je muškarcima zabranio da nose tradicionalni osmanski fes i u javnosti pokazivao da mu je mnogo draže na glavu staviti panamski šešir.
Ime je zabuna
Ali zašto se tako naziva, ako zapravo dolazi iz Ekvadora? Glavni razlog je vjerojatno niz zabuna.
Kad je Napoleon III. naručio "sombrero napravljen od palme", 1855. u Francusku je dopremljen brodom koji je isplovio iz Paname. Parižani su stoga pogrešno zaključili da je ondje i napravljen.
U godinama koje su slijedile pogreška je pustila korijenje jer su sva dobra izvezena iz Južne Amerike u Europu ili SAD išla preko Paname pa su tako i šeširi iz Ekvadora imali pečat panamske carine.
A kad je fotografija Theodorea Roosevelta sa šeširom za posjeta Panamskom kanalu 1906. godine obišla svijet, sudbina mu je bila zapečaćena. Od tada je jedino mogao biti zvan panamskim.