Sv. Lucija je zaštitnica ratara, duhovnih i tjelesnih slijepaca, lađara, staklara, pisara, krojača i vratara, a sijanje pšenice 13. prosinca je najpoznatiji i najrašireniji običaj u našim krajevima. Sijanje pšenice simbolizira život, priziva obilje i plodnost. Oko pšenice se stavi crvena traka za koju se vjeruje da štiti ukućane od uroka. U sredinu ide svijeća za koju se vjeruje da donosi svjetlo u život.
POGLEDAJTE VIDEO:
Želite li da vam pšenica bude gusta, lijepa i zdrava pazite sa je sjemenje stalno vlažno kako bi se potaknulo klijanje. Posijati je možete tako da kao podlogu koristite mokru vatu ili tanki sloj zemlje. Rasporedite pšenicu po podlozi pa je dobro pošpricajte vodom. Prekrijte posudu plastičnom folijom dok ne počne klijati, ali svako malo je špricajte vodom kako bi sjeme konstantno bilo vlažno.
Kad pšenica lijepo naraste, podrežite je malo škarama da izgleda ljepše, oko nje omotajte crvenu traku i stavite svijeću. Tu i tamo je malo zalijte da se ne osuši. Nakon blagdana pšenicu izvadite iz posude i stavite negdje u prirodu - životinjicama će poslužiti kao hrana.
Postoje još neki narodni običaji osim sijanja pšenice
U davna vremena žene su prognozirale vrijeme za nadolazeću godinu prema danima od sv. Lucije do Badnjaka. To se zvalo brojanice ili Lucijin kalendar, a izgledalo je tako da su 12 dana pratile vrijeme, iz sata u sat, pa bilježile situaciju (kiša, snijeg, oblačno, vjetrovito, sunčano, zaleđeno...). Na osnovu tih podataka izrađivale su meteorološki kalendar za nadolazeću godinu.
Svaki dan do Badnjaka povezivale su s jednim mjesecom - 13. prosinac je predstavljao siječanj, 14. veljaču, 15. ožujak i tako redom do 24. prosinca koji je predstavljao prosinac iduće godine. Na primjer, ako je 13. prosinac bio sunčan, tad je i siječanj trebao biti takav.
Svetu Luciju djevojke su povezivale s udajom
U nekim krajevima sveta Lucija je bio dan koji su neudane djevojke s nestrpljenjem čekale. Na sv. Luciju su uzele 13 papirića pa na 12 njih ispisale imena momaka koji su im zapeli za oko. Jedan papirić su ostavile prazan. Presavinule su ih nekoliko puta tako da ne vide na kojem papiru što piše. Isto ovo radili su i dečki ako su željeli saznati koju curu će oženiti.
Potom su svakog dana do Božića jedan bacale u vatru, a za Božić su otvorile zadnji. Ime na papiriću značilo je da će se udati za tog momka, a ako je papir bio prazan, tada su na udaju u idućoj godini mogle zaboraviti.
Postojao je još jedan sličan običaj. Slobodne djevojke su na sv. Luciju postile pa legle na spavanje. Vjerovale su da će se udati za mladića kojeg su tu noć sanjale.
Običaj je bio izraditi drvenu stolac
U Dalmaciji, na otocima i nekim dijelovima Slavonije djecu se nije darivalo na sv. Nikolu već na sv. Lucu. Roditelji su im u čarapama ili papučama ostavljali slastice, slatkiše ili suho voće.
Također, u davna vremena djeca i mladi su imali običaj na sv. Luciju uzeti tikvu, izdubiti je i napraviti joj otvore za oči nos i usta - tako da izgleda što sablasnije. U nju bi stavili zapaljenu svijeću pa tako hodali od kuće do kuće pa tikvu približili prozorima i tako plašili ukućane. Uz to su ponavljali 'Ide baba Luca, po selu se smuca'. Ukućani bi tada otvarali vrata i darivali ih jabukama, novcem, slasticama...
Odrasli su znali omotati se u bijelu plahtu pa su tako hodali selom i plašili djecu da moraju biti dobra. U rukama su držali tanjur s nožem i životinjske oči. Postojao je i običaj da se 13. prosinca na svetu Luciju počinje izrađivati drveni stolčić koji je trebalo završiti do Badnjaka. Stolčić se potom nosio u crkvu na polnoćku - vjerovalo se da je s njega moguće vidjeti vještice.