Drugog dana veljače slavi se crkveni blagdan poznat kao Prikazanje Gospodinovo, Svijećnica, ili Kalandora (u Dalmaciji), odnosno Svitlomarinje u Slavoniji). Slavi se 40 dana nakon Božića, kao spomendan na događaj kad su - prema Mojsijevom zakonu - Josip i Marija donijeli dijete Isusa da ga kao prvorođenca obredno pokažu Bogu.
POGLEDAJTE VIDEO: U Hrvatskoj se čuvaju relikvije za koje se vjeruje da se mogu povezati s Isusovim uskrsnućem
Prema evanđelju, u Hramu se zatekao starac Šimun, koji je uzeo Isusa u naručje i u trenutku nadahnuća prepoznao u njemu budućega Mesiju. Isusa je nazvao Svjetlom, odnosno doslovno 'Svjetlošću za rasvjetljenje naroda', po čemu je blagdan dobio ime Svijećnica, odnosno Kalandora. Šimun je Mariji ujedno prorekao da će joj 'mač boli probosti dušu', što je bila naznaka muka koje će Isus proći da bi ga ljudi prihvatili.
Na blagdan Svijećnicu vjernici idu na misu i nose na blagoslov svijeće koje će kasnije koristiti u obredima krštenja, na procesijama, na raznim obiteljskim događanjima; kao zavjetnu svijeću u vrijeme grmljavine i oluje. Običaj je i da se blagoslovljena svijeća stavlja u ruke umirućoj osobi, kao ohrabrenje i znak nade u vječni život. No, najvažnija je simbolika svijeće koju na ovaj dan palimo to da time budimo Svjetlost i nadu u svojim srcima, u sjećanje na Isusa.
Brojne su narodne izreke i vjerovanja koja se vezuju uz ovaj blagdan. Tako su, na primjer, u Dalmaciji stariji ljudi vjerovali da će godina biti dobra i rodna ako je Kalandora popraćena kišom. Otuda i stara poslovica: ‘Kalandora vodna, godina rodna’. Druga poslovica kaže: ‘Kalandora vedra, u dice se vide rebra’, što će reći da slijedi mršava godina kad je riječ o poljoprivrednim proizvodima.
Svijećnica je i dan na koji je Isusova majka Marija blagoslovljena kao majka, nakon što je predstavila Dijete pred Bogom, pa se taj dan smatra i imendanom svih Marija, kao i žena i muškaraca koji nose ime koje je izvedenica od tog imena. Dakle: Sretan imendan Marijama, Marini, Marici, Mari, Maji, Marinki, Marijani, Miri, Marijanima, Mariju, Miji i svima koji nose slično ime.
Značenja njihovih imena:
Marija
To je latinska forma hebrejskog imena 'Mirjam'. Samo značenje imena nije do kraja razjašnjeno. Po jednom tumačenju ime je izvedeno od egipatskog 'mry' što znači 'voljena', no po nekim starijim tumačenjima, radi se o spojenim hebrejskim riječima: 'mir' (koja znači 'gorko') i 'jam', čije je značenje 'more'. Tako bi značenje imena moglo biti 'gorčina mora', ili 'kapljica mora'. Po novijim tumačenjima pretpostavlja se da porijeklo imena dolazi od egipatskog 'mry', što znači 'koja je voljena'. Budući da je riječ o Isusovoj majci, ovom se imenu pripisuju značenje čiste i duboke ljubavi.
Marina/Marin
To je oblik latinskog imena Marius, koje podrazumijeva 'samo more' i dolazi od latinskog 'more'. U različitim izvedenicama tumačenja dobiva i značenje 'vladarica mora'. Marina je jedan od primjera multikulturalnog imena koje je uvriježeno u mediteranskoj kulturi. Često je ime u Italiji, Portugalu, Francuskoj, Ruiji i Njemačkoj, pa i u nekim skandinavskim zemljama.
Marijana/Marijan
Ime Marijana može biti spoj imena Marija i Ana. Korišteno je još u Rimskom carstvu i smatra se da dolazi od latinskog 'Mariamne', koje dolazi od grčkog 'Miriamme'. Postoje dvije teorije o nastanku imena. Prva teorija kaže da ime potiče od hebrejskog Maryam, dok druga da potiče od egipatskog 'mry.ima' što znači 'voljena' te Amon (ima), što bi značilo 'voljena od Boga Amona'. Muški oblik ovog imena je Marijan. Drugi oblik ovog imena je Mariana, Marian, Mario.
Mario
Smatra se da ime Mario vuče porijeklo od latinskog imena Marius, koje se najviše koristi u Njemačkoj, Italiji, Portugalu i Španjolskoj. Posvećeno je rimskom bogu rata Marsu. Ime Mario ima korijene u u latinskoj riječi 'mas', 'maris' što znači - muški ili ratnik. Drugi oblik ovog imena je Marijo, Rio, Rijo.
Marinka/Marin
Ime je izvedeno od imena Marin. Značenje imena dolazi od latinske riječi Marinus, što znači more. Muški oblik ovog imena je Marinko. Ostali oblici ovog imena su Marina i Marino.