Dječake su oduvijek obeshrabrivali kad je riječ o igranju s lutkama i igračkama “za curice”, većinom iz straha da će to utjecati na njihovu spolnu orijentaciju i razvoj. Društvo je sklonije popustiti djevojčicama da se igraju autićima ili igraju nogomet nego što će dječacima tolerirati interes za lakove, igre frizera ili slaganje kućica za lutke. No kako možemo očekivati od modernih očeva da se kvalitetno brinu o svojoj djeci, a u isto vrijeme zabranjivati malim dječacima da se igraju lutkama? Upravo kroz takvu igru vježbaju “roditeljske vještine”, isto kao i djevojčice.
- Iako igra izgleda kao nešto banalno, radi se o biološkom nagonu koji se javlja kod sve djece urednog razvoja i predstavlja glavni način učenja i komunikacije - objašnjava psihologinja Sanja Ivanušević Grgas, praktičar terapije igrom.
Istina je da je igra djevojčica smirenija, a igra dječaka je praćena višom razinom energije te uključuje aktivne i fizičke igre. No mnoga djeca ne žele da ih se ograničava. Treba li ih sputavati ili pustiti da izaberu svoje interese?
- Ako djeci damo priliku, bez prenošenja svojih očekivanja ili zabranjivanja, vidjet ćemo da će svi rušiti stereotipe - napominje psihologinja Sanja Ivanušević Grgas dodajući da korištenje raznolikih i drugom spolu namijenjenih igračaka nema veze s negativnom utjecajem na razvoj djeteta nego mu itekako doprinosi.
Kontroliranje ili ograničavanje načina igre jednako je kao i da odrasloj osobi pokušamo “narediti” što da misli i govori. Svako dijete trebalo bi imati pravo zaroniti u svijet mašte i igrati se kako želi - pa bilo to djevojčice akcijskim figurama a dečki barbikama.
- Umjetna podjela igračaka na muške i ženske ograničava djecu u igri, a time i razvoj vještina, interesa i talenata. Očekivanja temeljena na spolu i pritisci na djecu da se ponašaju prema umjetnim društvenim normama, a ne onako kako oni zaista jesu, vrlo snažno djeluju na njih i oblikuju ih te često imaju negativne posljedice - naglašava psihologinja Ivanušević Grgas.
Igranje lutkama, primjerice, nosi razvojne dobrobiti neovisno o spolu. Kroz odijevanje lutaka razvija se fina motorika. Razgovaranje s lutkama pomaže razvoju govora, izražavanju osjećaja i rješavanja problema. A suradnja s drugom djecom u toj igri pridonosi razvoju socijalnih vještina i vještina pregovaranja.
- Ono što sigurno znamo je da ‘igračke za curice’ ne uzrokuju promjenu spolne orijentacije nego, naprotiv, potiču razvoj - kaže psihologinja, a da sve igračke trebaju biti jednako dostupne svoj djeci misli i Marina Kubinčan Gruičić, odgojiteljica mentorica u Dječjem vrtiću Iskrica.
- Zabrana igre lutkama može imati negativne posljedice na razvoj (zakidanje za vrijedno iskustvo, stvaranje osjećaja nesigurnosti, loša slika o sebi). U vrtiću su igračke ponuđene po centrima bez podjele na ‘muške’ i ‘ženske’, ali ih djeca svejedno tako doživljavaju - rekla je Kubinčan Gruičić.
Bebe vole plavo, a ljubav prema ružičastom se uči
Kognitivna istraživanja pokazuju da sve bebe vole plavo. Vanessa LoBue i Judy DeLoache proučavale su skupinu djece od sedam mjeseci do pet godina. Većina je birala plavu igračku, a tek oko druge godine curice su počele birati ružičastu.
Pobune protiv velikih lanaca donose promjene
Srednjoškolka Antonia Ayres-Brown iz SAD-a imala je 11 godina kad je 2008. pokrenula kampanju protiv McDonald’sa jer su dijelili Happy Meal igračke na temelju spola. Poznati lanac dječjih igračaka Toys’r’us također je nakon pobune roditelja promijenio na svojoj web stranici podjelu na “muške” i “ženske” igračke.
Ružičasta je bila za dječake, a nježna plava za djevojčice
Naše prabake vjerojatno su bile kao bebe odjevene u bijele haljinice. Baš kao i pradjedovi. Tek 20-ih godina prošlog stoljeća spominju se pastelne boje - i to ružičasta za dječake, jer je jača, i nježna plava za djevojčice. No više se spominjala boja kose i očiju nego spol.