Bio je početak travnja, oko pola dva poslijepodne. Vozio sam 19-godišnju kćer. Kombijem smo se iz Velike Gorice vozili prema Dupcu. Na autoputu sam pretekao šleper koji je bio ispred mene, i u djeliću sekunde izgubio sam kontrolu nad volanom. Ne znam što se dogodilo, u pitanju su bile doslovno sekunde. Kombi je počeo lelujati po cesti, a ja nisam mogao ništa učiniti, prepričava trgovac Željko Tomljanović (53).
POGLEDAJTE VIDEO:
Kombi se iznenada prevrnuo na betonsku ogradu, popucala su stakla i prednji poklopac motora se savinuo i krenuo prema vozačkoj kabini.
- Instinktivno sam pružio desnu ruku kako bih kćer privukao prema sebi i zaštitio je, a istovremeno sam uvidio kako pucaju vjetrobrani i to staklo leti prema nama zajedno sa limom poklopca motora. Da je nisam privukao, staklo bi joj odrezalo glavu. No težina njezinog tijela u kotrljanju koje je uslijedilo moju je ruku gurnula prema stražnjem dijelu sjedala. Sjedalo ima i drveta i metala tako da mi se ruka slomila na više mjesta, a metal ju je prerezao. Ostala je visjeti doslovno na koži, nastavlja on pojašnjavajući kako uopće nije osjećao nikakve bolove.
Vjerojatno zbog šoka i adrenalina, jer nakon sudara s ogradom kombi se još dvaput okrenuo prije nego što se zaustavio na travnjaku. Kad se kombi zaustavio, vozači koji su se našli u blizini pritrčali su prema kombiju.
- Izvukli su me van i polegnuli na travu. Ruka mi je bila doslovno nagurana do nosa, koža razderana, krvi posvuda. Znao sam da je amputirana, i tek je tada krenula strahovita i neizdrživa bol. Sjećam se kako je kćer htjela do mene, ali su je ljudi spriječili kako ne bi vidjela tu moju ruku. A onda je stigla Hitna, stavili su mi longetu kako bi ruka ipak ostala pričvršćena i prevezli su me u KB Dubrava, nastavio je Željko dodajući kako su ga odmah poslali na operaciju. U sali se još šalio, jer kad su zamolili potpis na pristanak za anesteziju, kazao im je neka uzmu njegovu ruku i sami potpišu papirologiju.
- Bio sam jako sretan jer sam bio svjestan da sam kćeri spasio život, a pritom nitko drugi nije stradao. Nikoga nismo udarili, ništa se nije dogodilo, a život moje kćeri ipak je važniji od te moje ruke, nastavio je dalje. Operacija je trajala osam sati.
Šaku ili prst stavite u krpu
- Sve je dobro prošlo, no tek ćemo za dvije godine znati koliko je bila uspješna operacija, ovisno o tome hoće li mu se i u kojoj mjeri vratiti osjet i funkcionalnost ruke, komentirao je doc dr.sc. Krešimir Martić, dr. med.spec. plastične kirurgije na Klinici za plastičnu, rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju u KB Dubrava.
On je operirao Željka. No stotine sličnih operacija napravili su svi specijalisti Klinike u proteklih dvadeset godina.
- Takve su operacije u svijetu započele još šezdesetih godina prošlog stoljeća, no s ponosom možemo istaknuti naše uspjehe i činjenicu da na odjelu imamo liječnike na usavršavanju koji kod nas dolaze iz cijelog svijeta. Inače, kod takvih je operacija uvijek teže i složenije raditi replantacije prstiju i manjih dijelova tijela koji su amputirani zato što su manje žile. Primjerice, kod prsta je promjer žile 0,1 do 1 milimetar, dok je kod žila nadlaktice promjer i do jednog centimetra. No u oba slučaja uspješnost zahvata mjeri se funkcionalnošću nakon operacije, pojasnio je prof.dr.sc. Rado Žic, dr.med.specijalist opće, plastične rekonstrukcijske i estetske kirurgije. Svake godine, kazao je, u bolnicu dolazi najmanje 20 slučajeva kao što je Željko. Riječ je o ljudima čiji su ekstremiteti stradali zbog radnih strojeva ili prometnih nezgoda.
- U tim je situacijama jako važna reakcija okoline. Amputirane prste, šaku ili ruku nikako se ne smije zamrzavati. Treba ih umotati u čistu suhu krpu i zatvoriti u nepropusnu vrećicu. Tu vrećicu treba uroniti u posudu napunjenu hladnom vodom s nekoliko kockica leda. Idealna temperatura je oko četiri stupnja, s tim da od ozljede do dolaska u bolnicu ako je riječ samo o prstima ne smije proći više od 12 sati, a kod većih udova tkivo može izdržati do šest sati. Taj vremenski okvir je važan jer nakon toga tkivo počinje odumirati i više se ne može replantirati. Isto vrijedi i kod smrzavanja tkiva - savjetovao je dr. Žic.
Nepušačima lakši oporavak
Dolaskom u bolnicu dok liječnici pripremaju pacijenta za operaciju, kirurg može već u sali početi s pripremom uda za replantaciju, od čišćenja rane do pripreme žila, živaca i mišića koje treba spojiti. Operacija se izvodi pod mikroskopom budući da je riječ o povezivanju iznimno osjetljivih i tankih krvnih žila i živaca.
- Nemate ništa ako ste spojili samo glavnu žilu, a ostale niste jer će tkivo sigurno propasti. Zato je važno biti detaljan u tom poslu, a veliku ulogu igra i postoperativna skrb. Treba paziti da je tkivo dobro prokrvljeno, da se pogodi pravo vrijeme za rehabilitaciju kako replantirani udovi ne bi ostali ukočeni i time bez funkcije, jer samo povrat funkcije je uspješna operacija, istaknuo je dr. Martić.
Oporavak je lakši kod nepušača, jer kod pacijenata koji puše češće može nastati tromboza na mjestu spajanja žila kao i slabije cijeljenje rane. Specijalisti ističu kako čak u SAD-u ljudima ne žele raditi takav tip operacija ako znaju da su pušači, budući da je uspjeh smanjen.
- Također, replantacije se uglavnom ne mogu napraviti kod ljudi kojima su strojevi poput komušara zdrobili šaku budući da su oštećena sva tkiva i nemoguće ih je popraviti. U tim se slučajevima radi rekonstrukcija prsta, a ponekad se uzima prst s noge kako bi nadomjestio palac. Naime, za funkciju šake vam uvijek i obavezno trebaju palac, prstenjak i mali prst, dok kažiprst nije toliko važan - istaknuo je dr. Žic dodajući kako je riječ o složenim zahvatima u kojima sudjeluje više specijalista plastične kirurgije, anesteziolozi te niz educiranih medicinskih sestara u operacijskoj sali, jedinici intenzivne njege i na odjelu.
- Nakon operacije započinje oporavak koji može potrajati i do tri godine, ovisno o težini ozljede i brzini oporavka živca. Nakon replantacije pazi se na opće stanje bolesnika, brine se o smanjenju bolova, započinje fizikalna terapija, pacijenti dobiju antibiotike kako se ne bi razvile infekcije, a zbog šoka i cjelokupne situacije u našoj klinici obavezno imamo i psihološku pomoć kako bi lakše prebrodili te nedaće, kazao je dr. Žic. Operacije redovito traju satima jer, ističu liječnici, samo za uspješno spajanje jednog prsta treba im do tri sata. Željko je to sve prošao, a pred njim je sad težak put oporavka.
- Bio sam u bolnici mjesec dana, išao sam na tri operacije. Zbog više lomova kostiju ugradili su mi šipke te su mi stavljali kožu s buta na ruku. Tek sad kad sam došao doma idem kod fizioterapeutkinje na vježbe. Do prije četiri tjedna sam imao šipke u rukama i nisam mogao puno ni micati prstima. Sve me boli, a ispred mene je još jedna operacija u kojoj će mi postaviti metalne pločice u ruku. Za sad još ne mogu skupiti prste ni stisnuti šaku, no uporan sam pa rezultati neće izostati, kazao je on dodajući kako su druga kćer (22) i supruga (52) najteže prihvatile ovu situaciju jer je ipak riječ o velikom stresu.
U KB Dubrava kažu nam kako su ozljede s kojima im ljudi danas dolaze ipak blaže i dvostruko ih je manje nego u razdoblju od prije desetak godina. - Smatram da je to zbog primjene propisa o zaštiti na radu, iako još ima svega. Češći su pacijenti muškarci i kod njih se najčešće radi o ozljedama sjekirom ili cirkularom kod piljenja drva, ali smo znali imati i žena. Recimo, on cijepa, a ona drži cjepanicu pa sjekira promaši. Ili on pili, ona drži, pa ode rukom do oštrice cirkulara. Treba upozoriti ljude da su takve ozljede najčešće u doba poljoprivrednih radova i pripreme za sezonu grijanja, negdje u razdoblju od svibnja do rujna, istaknuo je dr. Žic.