U srce Dubrovnika, u najstariji dio gradske jezgre, ovo ljeto se ušuljala mala radnja i prodavaonica suvenira i kamenih predmeta Craft & Stones. Ljubav njenih vlasnika, Lene Šutić Klaić i njenog supruga Pere Klaića, izvire iz svakog autohtonog predmeta koji su osobno izradili ili odabrali od lokalnih umjetnika...
- Od kad se Pero i ja poznajemo, sanjali smo isti san, a to je bilo otvaranje male radnje u kojoj ćemo moći zajedno stvarati i prodavati predmete koje sami izrađujemo. Želja nam je bila da većina predmeta koje stvorimo ima uporabnu vrijednost, pa je tako Pero izradio kuhinjske daske od mramora, posude za začine, mužare, bombonijere, kutije za nakit. Ja sam se koncentrirala na dizajn majica i torbi, espadrile, nakit... - priča nam simpatična Lena, te dodaje da to nije tipična suvenirnica, jer kod njih često kupuju i domaći, za koje imaju čak i posebno namijenjene proizvode.
Priče iz povijesti
Osim Leninih originalnih majica s printevima, te torbi inspiriranih starim razglednicama, obiteljskim fotografijama, popularnom kulturom, u ponudi su i ručno rađene espadrile, također Leninih ruku djelo.
Njezin suprug, restaurator i kamenoklesar s dugogodišnjim iskustvom rada u obiteljskoj kamenoklesarskoj radionici u Konavlima, od kamena pravi suvenire.
Posebnost je to je u tome što se svaki posjetitelj može okušati u klesanju, i uz Perovu pomoć personalizirati neki od predmeta koje imaju u ponudi, čime su turisti oduševljeni.
- U trgovini imamo i veliki kip “Posljednja večera” koji teži oko 100 kila, pa kad im ispričamo kako se to radi - šokiraju se. Svatko se može okušati u klesanju. Prvo ih upoznam sa starorimskim alatima za obradu kamena, ispričamo im priču o nastanku Dubrovnika, poput priče da je svatko tko je ulazio u grad trebao donijeti jedan kamen, a onda, uz moju pomoć pokušaju sami nešto uklesati... Iznenade se kad vide da nije teško, samo je potrebna preciznost i puno strpljenja - priča Pero.
U Craft & Stones-u najviše se rade kipovi - čim se završi novi kipić Sv. Vlaha ili Maskeron, momentalno se prodaju. A neki ih žele kupiti i nedovršene.
Odluka u tri godine
Odluka o pokretanju “nečeg svog” za Peru i Lenu nije bila lagana. Trebalo im je pune tri godine.
- Nisu nam sve stvari u životu bile posložene, ali pomislili smo - “Kad, ako ne sad?”. Nemamo još 30, pa je možda upravo sad i vrijeme da pokušamo progurati neku svoju priču. Počeli smo od nule, interijer smo osmislili i uredili sami - s malo troška i puno truda i ideja - priča Lena.
- Neki su nam rekli da uzalud pokušavamo, da se u gradu najbolje prodaje roba iz Kine... Možda su dijelom u pravu, ali mi smo sigurni da naši kupci vide razliku i sretni smo kad ih oduševi ono što nudimo - nastavlja Lena.
Dobili su poticaj za samozapošljavanje od HZZO-a, koji su iskoristili za kupnju vrhunskog printera za tekstil i pokretanje zajedničkog posla. To im je bila najveća investicija.
- Još uvijek radim espadrile, s kojima sam i krenula prije dvije godine, iako sad moram brinuti oko puno više stvari istovremeno, pa ih ne stignem raditi količinski kao prije. Gotovo uvijek smo oboje u trgovini, a Pero je glavni i za rukovanje printerom za tekstil, što meni dosta olakšava jer mogu dizajnirati u miru. Turistima je jako simpatično to što smo muž i žena i što radimo zajedno, pa nas često fotografiraju i pitaju sve vezano za to. Super funkcioniramo budući da smo 24 sata dnevno zajedno - zaključuje Lena.
Inspiracija iz okoline
Za dizajn majica i torbi, inspiracija dolazi sa svih strana. Ponekad su to stare fotografije iz obiteljskog albuma ili stare, crno-bijele razglednice od kojih napravim nešto novo, ponekad more, golubovi i mačke iz susjedstva, razgovor s prijateljima...
Najbolje od svega je što u roku od nekoliko minuta misli mogu pretvoriti u novi dizajn i odmah ga isprintati i vidjeti kako izgleda na majici ili torbi. Za mene je upravo ta sloboda najljepša strana ovog posla, to što mogu raditi baš ono što se meni sviđa, bez cenzure ili filtera, kaže Lena.