Na mukama su školjkari iz Malostonskog zaljeva, zato što nemaju kome prodati gotovo dva milijuna kamenica zbog posljedica pandemije koronavirusa.
- Ugostiteljski objekti kupovali su 90 posto godišnje proizvodnje školjki, kamenica i dagnji. Ove sezone turista nema, domaći gosti kušaju, ali to nije dovoljno. Lani nas je poremetio norovirus zbog kojeg nismo imali Dane malostonske kamenice, a ove pandemija - govori Marija Radić predsjednica Udruge školjkaša.
Kamenice su lani prodavali po pet kuna. Sad su spustili cijenu na četiri, a toliko košta uzgoj. Ako ih uskoro ne prodaju, malostonski uzgajivači neće imati kamo staviti nasade mladih školjki.
Da bi se uzgojila kamenica za prodaju treba između dvije i tri godine, objašnjava Marija, a dugotrajan proces znaju “uništiti” i ribe, lubini i komarče koje su u ovom rezervatu zaštićene.
Uzgajivači su zaštitili kamenice oznakom izvornosti kao prvi proizvod iz mora.
Kako bi ublažili posljedice pandemije, Udruga malostonskih školjkaša planira uz pomoć Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva vanjskih poslova oko 600.000 kamenica izvesti na strano tržište. Pozivu se odazvalo 12 uzgajivača školjki koje su poznate u cijelom svijetu.
Malostonski zaljev posebni je rezervat prirode u moru koji izaziva divljenje zbog netaknute prirode s mnoštvom “parkova” i “maestri” kako nazivaju mjesta u moru sa stupovima, odnosno bovama na kojima uzgajaju kamenice i dagnje. Zaljev je i najbogatiji školjkama u svijetu. U njemu obitava više od 90 vrsta školjaka, ali za jelo su samo dagnje i kamenice.
U mnoštvu malostonskih uvala od davnina se znalo za školjke, poglavito kamenice koje su se, kako pričaju školjkaši, u davna vremena jele u čast božice ljepote Afrodite. I upravo ti “parkovi” i “maestre” čuvaju mnoštvo kamenica i dagnji pa ih uzgajivači pažljivo održavaju kako bi brojnim ljubiteljima ovih delicija priuštili uživanje u jedinstvenom okusu.
Od Marije, čija se obitelj gotovo sto godina bavi uzgojem školjki, saznajemo kako vrste ostrea edulis nema drugdje.
- Podneblje, dotok slatke vode iz Neretve koja se miješa s morskom te velike količine kiša idealan su prirodni spoj za uzgoj kamenica. Lani smo uzgojili 1,5 milijuna kamenica i 200 tona dagnji - objašnjava Marija.
Malostonski uzgajivači dobivaju državnu potporu, ove je godine isplaćena već u svibnju. Slijedi još jedna pomoć za uzgajivače. No ni s tim ne mogu prebroditi novonastalu krizu.
Trebaju im kupci nadaleko poznatih školjaka. Nema gosta na jugu Dalmacije koji nije probao pohane kamenice, zapečene, juhu od njih ili sirove, s dvije-tri kapi limuna.
Vrlo je važno ispravno otvaranje kamenice. Treba to raditi stručno, kako bi se mišić kamenice pravilno presjekao. A sirova kamenica se, poručuje Marija Radić, ne jede priborom nego se “usisava” s ljušture i guta. Osvježavajuća je, a kažu i da je afrodizijak. Uz sve prirodne ljepote ovog dijela Hrvatske, domaćim su gostima malostonske kamenice i dagnje dovoljan razlog da se upute barem jedan vikend na krajnji jug gdje hotelske kuće i ugostiteljski objekti doslovno vape za turistima.