Di je rikverc? - zakrčio je u slušalici pomalo paničan glas moje žene.
Prvi put je sama sjela u novi auto. Prekrasni, sjajni, crni, novi auto. S prekrasnim svjetlima i prekrasnom, crnom, netaknutom karoserijom. Kojega ćemo prekrasno otplaćivati sljedećih pet godina. Volim taj auto. Pobožno ga trljam srnećom kožom. Kupio sam mu najskuplji miris, onaj u limenci. Miriše na limetu unutra. Kao da ste na Havajima, zavaljeni u mrežu razapetu između dvije palme.
Di je rikverc? - ponavlja iz slušalice sad već definitivno paničan glas moje zakonite. U našem novom, prekrasnom, netaknutom autu.
Digni mjenjač i ubaci u prvu - brzo odgovaram.
Digni mjenjač i ubaci u prvu - ponavljam za svaki slučaj.
Digni mjenjač i ubaci u prvu! - urlam na rubu živaca.
Nema te srneće kože koja će popraviti ovo sranje.
- Ok, ne moraš odmah vikati - odgovara flegmatični glas.
Pjevuši. Čujem kako prtlja oko mjenjača.
- Ups.
- Šta ups? Šta je bilo? Kakav ups? Koji ups?! Jesi dobro? Jel auto dobro? Šta znači ups?! - uznemireno jaučem u slušalicu. Na nogama sam. Pas je otrčao ispod stola.
- Sve je ok. Moram ići. Ajde čujemo se - neuvjerljivo govori žena kojoj sam se zakleo do kraja života.
- KAKAV UPS? ŠTA SE DOGODILO AUTU?
- Vozim, ne mogu pričat, boooog - otpjeva ona i poklapa slušalicu.
Sjedam na kauč. Mobitel s treskom ispada iz mlohave ruke. Pas se dovlači i stavlja mi glavu u krilo. Gleda me svojim pametnim očima i kao da govori: Šta god odlučiš napravit, neću te odati.
Više crtica ovog autora pročitajte OVDJE.