Ima situacija koje me rasplaču. Evo baš prije tri mjeseca spasio sam Rikija, kojeg je vlasnik osam godina držao vezanog pod krevetom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Obrastao je u krzno, a na koži su mu bili čirevi. Imao je nokte od 20 centimetara koji su bili uvijeni u spiralu jer nikad nije hodao. Takve me slike progone i zbog njih ne spavam, započinje priču Simon Mihorič Simke (41) iz Domžala u Sloveniji.
U kraju ga zovu Psećim tatom, no ono što čovjeku ipak prvo upadne u oči je njegov fizički izgled. Potpuno je prekriven tetovažama. U njegovu je životu bilo i zatvora i kriminala, i to ne skriva, no danas ima vrlo altruističnu misiju - spasiti zlostavljane pse.
- Još kao dječak bio sam s mamom na moru. Ugledao sam Nijemca koji je imao motor i prikolicu, a u prikolici su bila dva njegova rotvajlera. Imao je neku tetovažu na vratu. Očaran, rekao sam mami da ću i ja tako kad odrastem. Ona mi je rekla: ‘Sine, kad budeš zarađivao svoj novac, radi s njim što poželiš’ – kaže i dodaje kako ima najbolju majku na svijetu. Školovao se za keramičara i prvu je plaću zaradio s 15 godina. Istog dana kupio je dva rotvajlera i otišao se tetovirati.
Najdulje tetoviranje trajalo je 21 sat u komadu. kraj mene je bio liječnik spreman za reanimaciju, no izdržao sam i nisam pao u nesvijest, kaže Simon
- To je prva i jedina tetovaža koja je bila posve besmislena. Stavio sam je tek toliko. Prikazivala je morskog konjica, evo tu na nadlaktici - pokazuje nam i govori kako ju je već prekrio drugim crtežima. Od morskog konjica ostala je tek osjenčana figura, a sljedeće tetovaže uslijedile su već nakon dva mjeseca.
- Ukupno imam 970 tetovaža i svaka je na svoj način umjetničko djelo. Na meni je radilo 36 različitih majstora. Uvijek idem stručnjacima i pazim na sterilnost. Nikad nisam imao infekciju ni bilo kakvu nuspojavu. Najteža tetovaža koju su mi radili bila je na leđima, kad sam dao oslikati cijela leđa. Radili su je 21 sat u komadu, a uz mene je stajao liječnik sa setom za reanimaciju. Mislili su da ću se onesvijestiti, ali eto - nisam. Najbolnija tetovaža je ova na licu i oko sinusa - nabraja on pokazujući svoja remek-djela koja je uglavnom osmislio sam jer je, kaže, odličan crtač.
Toliko dobar da ga pojedini tattoo majstori uzimaju za suradnika kojima crta predloške i šablone. Uz to, radi kao vozač.
'Ubio sam dvoje djece. Nikad si to nisam oprostio...'
No bezbrižno uživanje u mladosti prekinula je tragedija na pragu punoljetnosti.
- Nikad nisam pio ni drogirao se, a ono što se dogodilo nisam nikako mogao spriječiti. Ubio sam dvoje djece. Vozio sam auto i ušao u raskrižje. Iako sam vozio samo 50 na sat, oduzeo sam prednost čovjeku koji je dojurio sa 150. U autu su bili on te djeca od 9 i 11 godina. Djeca su ispala iz auta i poginula, a ja sam završio u komi. Probudio sam se nakon godinu i 12 dana. Rekli su da nikad neću hodati, no uspio sam se oporaviti. Odležao sam tri godine i dva mjeseca u zatvoru u Celju. Nikad si nisam oprostio to što se dogodilo, još i danas idem psihijatru i pijem antidepresive - objašnjava.
Tad je odlučio postati boljim čovjekom. Počeo se zalagati za prava slabijih, prvenstveno životinja, ali i žena. Zato je i drugi put završio u zatvoru.
- Dobio sam još tri godine jer su mi prijateljicu prevarila dva mešetara i ostala je bez kuće. Istukao sam ih. Oni su me optužili i dobio sam još tri godine zbog nasilja - nastavlja on posve iskreno.
Spasio je čak 22.000 pasa
Poslije je osnovao društvo za pomoć psima Srce za bulle, jer mu su pitbuli prva i najveća ljubav u psećem svijetu.
- Spasio sam više od 8700 pitbula tijekom 21 godine, a ukupno više od 22.000 pasa. Samo ovdje u Domžalama udomio sam 750 napuštenih pasa svih pasmina. Susrećem ih svaki dan na cesti te mi se oni raduju i pozdravljaju me bez obzira na protok vremena - smije se. Surađuje s policijom i inspekcijom, a dodatno radi na osnaživanju zajednice.
- Imam dogovor sa svim školama i vrtićima, gdje dolazim djeci predavati o psima, ali i o ljudima. Želim da nauče kako izgled nije važan jer možeš biti ono što želiš bez obzira na to kako izgledao, a psi nisu stvari nego bića s osjećajima kao i mi. Razbijam predrasude - kaže Simke, koji je za potrebe spašavanja pasa dosad potrošio najmanje oko 180.000 eura.
Najveća životna radost su mu supruga i dvoje djece
Većinu novca koji zaradi daruje društvu, a kako bi smanjio veterinarske račune na koje je puno trošio, postao je partner u privatnoj veterinarskoj ambulanti. Njegovo društvo ima podružnice u Srbiji, Engleskoj i Bosni i Hercegovini, a kroz koji mjesec dolazi i u Hrvatsku, jer će otvoriti podružnicu u Puli. Simke ima četiri psa i tri mačke, no najveća životna radost su mu supruga Tjaša (28) te sin Mark (1) i kći Catalea (3). Rasteže dan kako bi imao vremena za sve i priznaje kako supruga nije najsretnija što se toliko posvećuje psima.
"Riješili" su sve bande
Imali smo u Sloveniji nekoliko bandi koje su pse koristile za borbe. To smo riješili. Čim dobijem dojavu, sjedam u auto i odmah odlazim vidjeti. Ako procijenim da je situacija loša za psa, nema tu premišljanja. Psa oduzimam. Bilo je svakakvih situacija. Prijetili su mi, napadali me, ali na kraju shvate da je psu ipak bolje sa mnom, kaže Simon.
Nikad se neće odreći pasa
Simon i Tašja žive zajedno već pet godina i ona je, kako kaže, dobro znala u što ulazi.
- Otkad su stigli klinci, vremena je sve manje, pa mi ponekad kaže da bih trebao usporiti. No ja sam joj otvoreno rekao da ću se ovim baviti dokle god budem mogao. Nikad se ne bih mogao odreći svojih pasa – odlučan je Simon.