Engleskinja Sasha Goodman (30) iz mjesta Milton Keyes dobila je HIV od svoje majke još u maternici tijekom trudnoće. Dijagnosticirali su joj ga tek kad je imala pet godina. Kaže kako su je tijekom djetinjstva mnogi zadirkivali i zlostavljali, a ona nije uzimala lijekove jer su bili stalan podsjetnik na njezinu bolest, piše Daily Mail.
No kad je imala 20 godina, shvatila je težinu svoje bolesti. Tada joj je u 42. godini od Aidsa preminula majka koja je također zbog stigme odbijala liječenje. Sasha je prije sedam godina upoznala dečka Jaya Harta (32) i zbog njega je počela uzimati lijekove.
Novinarima je rekla da već ima jedno dijete, a s Jayem je odlučila ostati trudna. No on ni beba nisu se zarazili. HIV se širi tjelesnim tekućinama, uključujući krv, spremu, vaginalnim izlučevinama i mlijekom. Engleski nacionalni program za Aids tvrdi kako 97 posto ljudi koji žive s HIV-om i liječe se imaju virus pod kontrolom i njegove su razine toliko niske da ga, uz odgovarajući terapiju, ne mogu prenijeti drugima. U SAD-u i Europi novi napredni lijekovi uspjeli su smanjiti rizik prijenosa s majke na dijete na jedva jedan posto slučajeva.
- Nikad nisam mislila da ću postati majka, užasavala sam se ideje da imam dečka i nisam htjela nikoga zaraziti. Kad sam prije sedam godina upoznala Jaya u pubu, već sam imala sina starog sedam godina koji nije imao HIV. Zaljubila sam se preko ušiju, no bojala sam se da će me Jay odbiti kad dozna. No on je to dobro podnio i koristili smo kondom kako bi bio siguran - objasnila je Sasha novinarima. No tada su poželjeli proširiti obitelj i odlučili su da više neće koristiti zaštitu.
- To neke ljude fascinira jer se čini da su mislili kako je riječ o iznimno zaraznoj bolesti. U nevjerici su kad im kažem da sam se rodila sa HIV-om, a nisam se zarazila zbog seksa. Želim ukloniti tu stigmu - kazala je Goodmanova.
U njezinom slučaju dijagnoza je stigla kad je imala pet godina i borila se s vodenim kozicama. Liječnici su tada ustanovili da se njezina majka Sharon zarazila u nezaštićenom spolnom odnosu.
- Moja mama dobila je dijagnozu nakon mene. Budući da sam bila malena, liječnici su znali da sam se morala zaraziti prije nego što sam se rodila. Ne zna se kad se mama zarazila - kazala je Sasha dodajući kako su je odgajali djed i baka.
Zbog komplikacija s vodenim kozicama i virusom HIV-a gotovo je dvije godine provela u bolesničkom krevetu.
- Morala sam ponovo učiti kako hodati, a hranili su me na cjevčicu. Propustila sam djetinjstvo. Borila sam se protiv lijekova još tada i sjećam se da sam protestirala kad su mi ga baka ili djed htjeli dati. Naravno, bila sam dijete i nisam razumjela da je riječ o životno ugrožavajućoj bolesti - kazala je ona. Tada je morala piti 16 tableta dvaput na dan, no odbila je. Tijekom tinejdžerske dobi trpjela je osudu školskih kolega.
- Povjerila sam se prijateljici da imam HIV i ona je to ispričala cijeloj školi. Nisam imala izbora nego ispisati se. U tom sam razdoblju bila iznimno emocionalna i bojala sam se da ću umrijeti zbog infekcije. No i dalje nisam uzimala terapiju jer me to podsjećalo da sam bolesna, ustvrdila je ona. Ipak je uspjela pronaći dečka i u 18. godini je neplanirano ostala trudna.
Tada je, tvrdi, uzimala terapiju jer nije željela zaraziti dijete. A sadašnjeg partnera susrela je u 23. godini i on ju je ohrabrio da krene s terapijom kako treba. HIV napada imunološki sustav, pa su zaraženi ljudi teže pogođeni uobičajenim infekcijama poput prehlade ili gripe. U Ujedinjenom Kraljevstvu lani su zabilježili 4,363 oboljela, čak 17 posto manje nego u godini ranije.
- Virus se liječi antiretroviralnim lijekovima koji zaustavljaju množenje virusa u tijelu. To omogućuje imunološkom sustavu da se oporavi i spriječi daljnju štetu. Budući da sam na terapiji, količina virusa u mojem tijelu je vrlo niska. To znači da, iako je postojala mogućnost da se Jay zarazi, ona je bila iznimno niska.
Sad imam dvoje prekrasne djece stare 12 i pet godina, objasnila je ona dodajući kako je najbolja stvar koju je mogla dobiti u životu podrška partnera, a ona ju je osnažila da pomogne drugima koji pate u tišini i ne uzimaju svoje lijekove redovito.
- To je oblik polaganog samoubojstva jer se stalno bojite da će drugi doznati. No HIV je u biti lako kontrolirati i nema prepreka da netko ne vodi normalan život zbog njega - zaključila je. S tim se promišljanjem slažu i u hrvatskoj udruzi za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa HUHIV.
- Unazad 15 godina značajno je napredovala terapija koja smanjuje kopije virusa na nulu, pa su tako ljudi s HIV-om nezarazni za okolinu. Stoga mogu planirati i obitelj, no bez obzira na broj kopija virusa u krvi preporučuje se zaštita prilikom spolnog odnosa jer rizik ipak postoji - objasnio je predsjednik HUHIV-a Tomislav Beganović.
Kaže kako je u Hrvatskoj oko 1600 ljudi zaraženih HIV-om, a svega se nekoliko njih odlučilo na zasnivanje obitelji.
- Postoje zahvati koji, ukoliko je muškarac zaražen, omogućuju začeće bez rizika. Konkretno, riječ o tzv. pranju sperme, postupku u kojem se iz sjemene tekućine izolira i izdvaja virus, a potom se potpomognutom oplodnjom dolazi do začeća. Kod nas u Hrvatskoj se takvi zahvati ne rade i ljudi su išli u Italiju ili Srbiju, koliko znam - objašnjava Beganović dodajući kako u slučaju žena zaraženih HIV-om mogućnost prijenosa infekcije na dijete je dodatno smanjena zahvaljujući činjenici da se bebe rađaju carskim rezom.
- Zaraza HIV-om danas je kronična bolesti koja se vrlo uspješno liječi. Tijekom uspješnog liječenja dolazi do nemjerljive razine virusa u krvi, pa time nema slabljenja imunosti. Osobe s HIV-om mogu doživjeti prosječnu životnu dob, a kvaliteta života više ovisi o stigmi nego o objektivnom zdravstvenom stanju. Dodatno, posljednjih godina je pokazano da nemjerljiva viremija u krvi definitivno znači da se virus ne prenosi nezaštićenim spolnim odnosom. Navedeno znači da bi se liječenjem mogla posve suzbiti HIV-epidemija. Dakako potrebna su ciljana testiranja na HIV da bi se otkrila i liječila dosada neprepoznata zaraza - kazao je prof.dr.sc. Josip Begovac, voditelj Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om na Klinici za infektivne bolesti Fran Mihaljević u Zagrebu.