Ozbiljna, odgovorna, organizirana i racionalna - takav dojam u javnosti ostavlja kazališna redateljica Saša Broz (44). No, kako sama kaže, u privatnom je životu potpuno drukčija i tad njezina krhka duša nerijetko iznenadi i samu Sašu. Naročito kad je u pitanju kći Sara, 18-godišnja maturantica.

- Istina je da sam u poslu vrlo organizirana i želim da je sve posloženo ‘na crtu’, a to je vjerojatno posljedica strogih, intenzivnih i discipliniranih vježbi klasičnog baleta u mladosti. Danas naprotiv uživam u poslu koji radim - teatar mi je strast. Osjećam koliko sam se promijenila i  naučila pustiti da se stvari događaju spontano jer se samo tako otvaraju novi svjetovi. Ne cenzuriram više samu sebe i dopuštam si da me neke dobre, ali i loše, stvari koje se dogode, kako u poslovnom, tako i u privatnom životu, upozore kojim smjerom treba ići dalje.

S godinama je, kako kaže, stekla sigurnost i samopouzdanje pa se sad, u srednjim 40-ima, osjeća bolje nego ikad prije:

- Ja sam kao i Julia Roberts ‘68. godište i svidjelo mi se kako je jednom na pitanje gdje se vidi za 10 godina odgovorila da će i dalje snimati filmove i biti model za parfeme. Danas sam zadovoljna sama sa sobom, drukčije komuniciram s ljudima, lakše otpuštam osjećaje i mnogo sam ležernija. Mrzim lažnu skromnost i sama ću rado reći kad sam nešto napravila odlično, ali isto tako lakše priznati da sam pogriješila.”

Jedan od razloga za zadovoljstvo svakako je i odrastanje kćeri Sare, koje je donijelo i novu kvalitetu njihovu odnosu. On se danas zasniva na prijateljstvu i ravnopravnoj razmjeni mišljenja, pa Saša ne krije da joj se ponekad čini da je Sara čak zrelija od nje. - Prošle godine, baš kad sam bila okupirana radom na predstavi ‘Umišljena bolesnica’ u Talijanskoj drami HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, Sara je proslavila 18. rođendan. Kao i svaki roditelj, i ja sam bila ponosna kad sam postala svjesna da mi je dijete odraslo, ali bi je svejedno bilo vrlo bolno kad bih se morala fizički odvojiti od Sare kao što je to običaj na zapadu kad djeca u toj dobi odlaze od kuće i počinju živjeti samostalno. I Sara se ponekad žali da je zbog mog posla dosta sama, ali onda je podsjetim da sam i ja sa 16 godina napustila roditeljski dom i zbog studija baleta u Moskvi samo dva, tri puta na godinu viđala svoje roditelje.”

Ove će godine Sara maturirati u Školi primijenjenih umjetnosti u Puli, smjer slikarstva, a pred njom je državna matura i prijamni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. To je i razlog zbog kojeg će Saša ove godine uzeti kraći predah od režije i kazališta. Kako kaže, kao i svi roditelji maturanata, proživljavat će sve stresove državne mature i upisa na fakultet. 

- Sara je doista vrlo talentirana za slikanje i crtanje i pokušat će upisati Akademiju, ali kriteriji su rigorozni i ništa nije sigurno. Ne znam odakle joj taj dar jer ga  nije naslijedila ni od oca Ranka Zidarića, a naročito ne od mene. Ali dobro se sjećam da se već s devet mjeseci, kad bi je stavili navečer u krevetić, umjesto da zaspe, sama zabavljala crtanjem. Gotovo je nevjerojatno koliko je bila napredno dijete s natprosječnim motoričkim sposobnostima unatoč dramatičnom porodu koji je bio gotovo smrtonosan i za Saru i za mene. Sara je bila reanimirana, ali je već s 12 mjeseci samostalno hodala, a uvijek je sa sobom nosila papir i olovku. Obožavala je crtiće, stripove i crtanje, a takva je ostala i do danas. 

Saša kaže da joj je iznimno drago što njihova kći nije odabrala istu profesiju kao i roditelji. 

- Nas smo dvije rođene u horoskopskom znaku Vage - ja 19., a Sara 20. listopada, ali smo dvije dijametralno različite osobnosti. Malo kad se možemo dogovoriti čak i o vrsti glazbe koju ćemo slušati. Ja sam odrasla na ozbiljnoj glazbi, naročito na baroknoj, a jako volim i jazz.Trenutačno slušam ‘Nehaj’, novi album Borne Šercara koji je sjajan. Sara je pak sve do nedavno slušala japanski punk  što je meni bilo prilično frustrirajuće. Tek nedavno kad je u player stavila CD Coldplaya rekla sam da bi se možda i mogle usuglasiti. Ona je potpuno ležerna, ne opterećuje se mnogim stvarima na kojima ja inzistiram. Kad dođe iz škole, točno mogu pogoditi u kojoj su tehnici taj dan radili jer će se na njezinoj odjeći naći i gline i uljanih boja i tempere... Ona se time ne zamara. Ja pak samo ponekad imam faze takve ležernosti. Kad mi u profesionalnom životu vlada kaos, onda se bacim na čišćenje stana i sve mora biti kao u apoteci, a kad mi je profesionalni život posložen, onda me iz takta ne može izbaciti ni kad se po podu prospe zdjela vruće juhe. 

Na pitanje bi li kao roditelj bila sretnija da je kćer odabrala neko konkretnije zanimanje, Saša bez dvoumljenja odgovara:

- Mislim da djeci ne treba rušiti njihove svjetove. Uostalom, kad se sjetim sebe u toj dobi, znam da me nitko nije mogao uvjeriti da odaberem nešto drugo u zamjenu za balet. I mene su moji roditelji pokušavali na razne načine uvjeriti da studiram nešto sasvim drugo, ali im to nije pošlo za rukom. Jedino što nisam nikad mislila da ću reći svom djetetu jest ono što su i meni moji govorili - da je najvažnije imati papir, iako nijedan fakultet ne jamči ekonomsku sigurnost i neovisnost.  Danas je jedino sretna okolnost što ulazimo u EU i vjerujem da će mladi ljudi imati bolje mogućnosti za studentske razmjene i stjecanje iskustva u inozemstvu. Ipak, kao majka, sretna sam što je pred Sarom još matura i godine studija, što znači da ćemo još neko vrijeme biti zajedno i da će ona i dalje biti financijski ovisna o svojoj privatnoj bankarici - etabliranoj kazališnoj redateljici. Jedino mi se srce ponekad uznemiri kad shvatim da ima vrlo ozbiljnu vezu s Dorianom, s kojim je već godinu i pol dana, a planiraju zajedno na studij u Zagreb.

Slobodno vrijeme Saša i Sara provode sadržajno. Odlaze zajedno na kazališne predstave, na izložbe ili u shopping. 

- Uživam u Sari i u njezinim sadašnjim godinama, jer se družimo kao prijateljice. I vjerujte mi, sigurno to ne bih mijenjala za ono vrijeme kad mi se život svodio na cjelonoćna dežurstva jer je Sara do četvrte godine života bila vrlo boležljivo dijete. Tad nisam imala vremena ni za što i sve je bilo podređeno njoj i njezinim potrebama.”

Danas Saša koristi kćerin talent i u svakodnevnom životu. Njezina joj je kćer ujedno i  osobna frizerka. Novi Sašin imidž rezultat je Sarine intervencije:

- Sara se već godinama brine o mojoj kosi. Ona je moja stilistica i uživam kad mi prčka po kosi. Odavno me molila da raspustim kosu i da više ne nosim punđu, a ja je nisam htjela slušati jer je to bio moj ‘kućni imidž’. 

A onda sam prije godinu dana popustila i svi su bili oduševljeni, iako meni to i nije bila neka tako drastična promjena. Ali sad sam jako zadovoljna tom frizurom i samo u posebnim prilikama odem Sarinoj frizerki Ivani na specijalna uvijanja moje guste i dugačke kose.

Kad govori o planovima u budućnosti Saša kaže da ih ima još mnogo. Jedno od njih je putovanje u nepoznate krajeve zemaljske kugle:

- Sad kad mi je dijete odraslo, želim ispuniti svoj davni san, a to je da odem na mjesec dana u neku zemlju gdje nikoga ne poznajem i da čak bude i malo opasno. Recimo Iran, Izrael ili tako nešto. To si nikad prije nisam uspjela priuštiti i mislim da je sad pravo vrijeme za tu avanturu. 

No čini mi se da ću prije toga ipak morati ispuniti Sarinu želju, a to je da zajedno odemo u London jer ona tamo još nije bila. Ako me pitate za profesionalni život, onda sam na najboljem putu da mi se ispuni najveća želja, a to je režiranje opere. Jedna je dogovorena za 2014. godinu i jedna za 2015.”

Sretna je što kći nije pošla njezinim putem   

‘Sara je odabrala studirati slikarstvo i ja sam tu da je podržim u njezinoj odluci. Znam da to danas nije sigurno zanimanje,  ali djeci ne treba rušiti njihove svjetove,’ smatra Saša. 

Djed je bio moj zaštitnik, jako sam ga voljela  

Za djeda Josipa Broza vežu je samo lijepe uspomene, ali, kaže, nikad se nije opterećivala time da je Titova unuka. I tata Mišo joj je u životu velika podrška.  

Nisam ležerna žena, ali imam i takvih faza 

Kad mi u profesionalnom životu vlada kaos, onda se bacim na čišćenje stana i sve mora biti kao u apoteci, a kad mi je profesionalni život posložen, onda me iz takta ne može izbaciti ni kad se po podu prosipa zdjela vruće juhe. 

Avantura među planovima za budućnost 

‘Sad kad mi je kći odrasla, želim ispuniti svoj davni san, a to je da odem na mjesec dana u neku zemlju gdje nikoga ne poznajem i da čak bude i malo opasno. Recimo Iran ili Izrael. To si nikad prije nisam uspjela priuštiti i mislim da je sad pravo vrijeme za takvu avanturu’. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!