Cijelu priču Sandre Aamodt možete pročitati ispod na hrvatskom jeziku. Prijevod je preuzet s TED službenih stranica. 

0:11

Prije tri i pol godine donijela sam jednu od najboljih odluka u svom životu. Moja novogodišnja odluka bila je prestati ići na dijete, prestati se brinuti o težini i naučiti jesti pažljivo. Sada jedem kad god sam gladna i smršavila sam 5kg.

0:32

Ovo sam ja sa 13 godina kad sam počela svoju prvu dijetu. Sada kad gledam tu sliku, pomislim nisi ti trebala dijetu ti si trebala modnog savjetnika. (Smijeh) Ali bila sam uvjerena da trebam smršaviti a kad sam kilograme vratila, naravno, krivila sam sebe. I tijekom sljedeća 3 desetljeća bila sam na raznim dijetama. Bez obzira što sam sve činila, kilogrami bi se uvijek vraćali. Sigurna sam da je mnogima od vas poznat taj osjećaj.

1:09

Kao neuroznanstvenica, pitala sam se zašto je to tako teško? Očito vaša težina ovisi o tome koliko jedete i koliko energije potrošite. Ono što većina ljudi ne razumije jest da glad i potrošnju energije kontrolira mozak i to uglavnom da vi toga niste ni svjesni. Vaš mozak radi mnogo toga 'iza kulisa' i to je dobra stvar jer svjesni dio vašeg mozga -- kako to lijepo reći? -- se lako smete. Dobro je da ne moramo misliti na disanje kad nas ponese neki film. Nećemo zaboraviti kako hodati jer mislimo što ćemo imati za večeru.

1:52

Također vaš mozak ima svoju predodžbu o tome koliko biste trebali težiti bez obzira na to u što vi svjesno vjerujete. To je vaša polazna točka ali to je naziv koji zavarava jer je to zapravo raspon od otprilike 5 do 7 kg. Svojim stilom života možete mijenjati svoju težinu krećući se gore-dolje unutar tog raspona, ali je mnogo, mnogo teže ostati izvan njega. Hipotalamus, dio mozga, koji regulira tjelesnu težinu, postoji više od desetine kemijskih signala u mozgu koji govore vašem tijelu da poveća težinu, i više od desetine signala koji govore vašem tijelu da smanji težinu i cijeli taj sustav radi kao termostat reagirajući na signale tijela prilagođavajući glad, aktivnost i metabolizam kako bi težina ostala stabilna dok se drugi uvjeti mijenjaju. 

To termostat radi, zar ne? Održava temperaturu u vašoj kući stalnom dok se vremenski uvjeti vani mijenjaju. Možete pokušati promijeniti temperaturu u vašoj kući otvarajući prozor tijekom zime ali to neće promijeniti postavke na termostatu koji će odgovoriti tako da pojača peć kako bi ponovno ugrijao kuću. Vaš mozak radi na potpuno isti način odgovarajući na gubitak težine koristeći se moćnim sredstvima da vrati vaše tijelo u ono što smatra normalnim. Ako izgubite mnogo kilograma, vaš mozak reagira kao da gladujete i bilo da ste bili debeli ili mršavi kad ste počeli vaš mozak uvijek reagira potpuno isto. 

Htjeli bismo misliti da naš mozak može odrediti trebamo li smršaviti ili ne, ali on to ne može. Ako mnogo smršavite, postanete gladni, a vaši mišići sagorijevaju manje energije. Dr. Rudy Leibel sa Sveučilišta Columbia je otkrio da ljudi koji izgube 10 posto svoje tjelesne težine sagorijevaju 250 do 400 kalorija manje jer njihov metabolizam uspori. To je mnogo hrane. To znači da netko tko uspješno drži dijetu mora zauvijek jesti ovu količinu hrane manje negoli netko iste težine tko je oduvijek bio mršav.

4:06

S evolucijskog gledišta otpor vašeg tijela na gubitak težine ima smisla. Kad je hrane bilo malo, opstanak naših predaka je ovisio o čuvanju energije i vraćanje kilograma kad je hrana dostupna je štitilo ljude od sljedeće nestašice hrane. Tijekom ljudske povijesti gladovanje je bilo mnogo veći problem od prejedanja. I ovo može pojasniti vrlo tužnu činjenicu. Polazne točke mogu ići gore, ali vrlo rijetko idu dolje. Ako vam je majka ikad spomenula da život nije pošten upravo je o ovome pričala. (Smijeh) 

Uspješno držanje dijete ne spušta vašu polaznu točku. Čak i ako ste održavali težinu punih sedam godina vaš mozak vas pokušava natjerati da vratite izgubljene kilograme. Ukoliko bi taj gubitak težine bio izazvan dugom gladi, to bi bila razumna reakcija. U suvremenom svijetu burgera' za van' to baš i ne odgovara mnogima od nas. 

Ta razlika između prošlosti naših predaka i naše obilate sadašnjosti je razlog zašto bi dr. Yoni Freedhoff sa sveučilišta u Ottawi želio odvesti mnoge svoje pacijente natrag u vrijeme kad je hrana bila manje dostupna, i to je ujedno i razlog zašto će mijenjanje hrane u našoj okolini zaista biti najučinkovitije rješenje za pretilost.

5:37

Nažalost, privremeno povećanje težine može postati trajno. Ako predugo zadržite povećanu težinu, a tu se vjerojatno radi o nekoliko godina za većinu od nas, vaš mozak može odlučiti da je to novo stanje normalno za njega.

5:52

Psiholozi dijele ljude koji jedu u dvije skupine, one koji se oslanjaju na osjećaj gladi i one koji pokušavaju kontrolirati svoje jedenje snagom volje, što radi većina ljudi koji drže dijete. Nazovimo ih ljudi koji jedu intuitivno i oni koji jedu kontrolirano. Zanimljivo je to što ljudi koji jedu intuitivno imaju manje šansi da budu prekomjerno teški a provode manje vremena razmišljajući o hrani. Ljudi koji jedu kontrolirano su ranjiviji po pitanju prejedenja kao odgovor na reklame, mega-veličine i 'kolikogod možete pojesti' tip restorana. I malo prepuštanje užicima kao što je kugla sladoleda će vrlo vjerojatno dovesti do prejedanja kod ljudi koji kontrolirano jedu hranu. Djeca su posebno sklona ovakvom krugu dijeta i prejedanja. Nekoliko dugoročnih studija je pokazalo da djevojčice koje drže dijete u ranom tinejdžerskom dobu imaju tri puta veće šanse da budu prekomjerno teške pet godina kasnije čak i ako su bile normalne težine kad su počele s dijetom i sve su ove studije otkrile da su isti faktori koji su predvidjeli povećanje težine također predvidjeli i razvoj poremećaja u prehrani. Drugi faktor, usput, vi koji ste roditelji, jest zadirkivanje od strane članova obitelji zbog težine. Stoga nemojte to raditi. (Smijeh)

7:26

Ostavila sam gotovo sve grafikone kod kuće ali nisam mogla odoljeti a da ne ubacim ovaj zato što sam štreber i tako ja radim stvari. (Smijeh) Ovo je studija koja je istraživala rizik od smrti tijekom razdoblja od 14 godina na osnovu 4 zdrave navike: jesti dovoljno voća i povrća, vježbati tri puta tjedno, ne pušiti i umjereno piti. Pogledajmo prvo ljude normalne težine iz studije. Visina stupaca predstavlja rizik od smrti a brojevi 0, 1, 2, 3, 4 na horizontalnoj osi su brojevi zdravih navika koje pojedina osoba ima. 

I kao što biste i očekivali, što je životni stil bio zdraviji, to je bila manja vjerojatnost da će ljudi umrijeti tijekom studije. Sad pogledajmo što se događa kod ljudi prekomjerne težine. Kod onih koji nisu imali niti jednu zdravu naviku rizik od smrti je bio veći. Dodavanje samo jedne zdrave navike vodi ljude prekomjerne težine u normalni raspon. Kod pretilih ljudi bez zdravih navika rizik je vrlo visok, čak sedam puta viši negoli kod najzdravije grupe iz studije. 

Ali zdrav životni stil pomaže također i pretilim ljudima. Ustvari, ako pogledate samo grupu koja ima sve 4 zdrave navike vidjet ćete da težina ne čini veliku razliku. Možete preuzeti kontrolu nad svojim zdravljem preuzimajući kontrolu nad svojim stilom života čak i ako ne uspijete smanjiti težinu i to održavati.

8:47

Dijete nisu baš pouzdane. Pet godina nakon dijete većina ljudi je već vratila kilograme. 40 posto njih vrati čak i više. Ako malo razmislite o ovome uobičajan rezultat dijete je da ćete prije dobiti kilograme na duge staze negoli ih izgubiti.

9:07

Ako sam vas uvjerila da bi dijete mogle biti problem, postavlja se sljedeće pitanje, i što sada poduzeti? I moj odgovor, jednom riječju, je svjesnost. Ne kažem da morate naučiti meditirati ili krenuti na jogu. Govorim o svjesnom jedenju: učenju da razumijete signale svog tijela kako biste jeli kad ste gladni i prestali kad ste siti jer se dobivanje kilograma često svodi na jedenje kad niste gladni. Kako to napraviti? 

Dozvolite si da jedete koliko želite i onda se posvetite otkrivanju što godi vašem tijelu. Jedite redovite obroke bez ikakvih ometanja. Razmislite o tome kako se osjeća vaše tijelo kad počnete jesti i kad završite i dopustite da glad odluči kad biste trebali prestati. Trebalo mi je oko godinu dana da naučim ovo ali je zaista vrijedilo. Sad sam toliko opuštenija kraj hrane kao što to nikad nisam bila u životu. Često ni ne mislim o tome. 

Zaboravim da imamo čokolade u kući. Kao da su mi izvanzemaljci preuzeli kontrolu nad mozgom. To je potpuno drugačije. Moram reći da vam ovakav pristup prehrani neće pomoći da smršavite osim ako ne jedete često kad niste gladni ali doktori ne znaju ni za jedan pristup koji dovodi do značajnijeg gubitka težine kod velikog broja ljudi i to je razlog zašto se mnogo ljudi danas fokusira na sprječavanje debljanja umjesto promicanja mršavljenja. Pogledajmo istini u oči: Da dijete djeluju, svi bi mi već bili mršavi. (Smijeh) 

Zašto stalno radimo iste stvari a očekujemo drugačije rezultate? Dijete možda djeluju bezopasno ali zapravo čine mnogo kolateralne štete. U najgorem slučaju, uništavaju živote: Opsjednutost težinom vodi ka poremećajima u prehrani pogotovo kod mlađe djece. U SAD-u 80 posto desetogodišnjakinja kaže da je bilo na dijeti. Naše kćeri su naučile mjeriti svoju vrijednost pogrešnim mjerilom. 

U najboljem slučaju držanje dijete je gubitak vremena i energije. Za to je potrebna snaga volje koju biste mogli koristiti da pomognete svojoj djeci s domaćim radom ili da završite važan poslovni projekt i upravo zato što je snaga volje ograničena, bilo koja strategija koja se temelji na njenoj stalnoj primjeni će vas najvjerojatnije iznevjeriti kad se vaša pažnja preusmjeri na nešto drugo.

11:54

I za kraj vas ostavljam s ovom misli. Što kad bismo rekli svim tim djevojčicama koje drže dijetu da je u redu jesti kad si gladan? Što kad bismo ih naučili da rade u skladu sa svojim apetitom umjesto da ga se boje? Mislim da bi većina bila sretnija i zdravija i kao odrasle osobe mnoge bi vjerojatno bili mršavije. Voljela bih da mi je netko to rekao kad sam imala 13.

12:23

Hvala.