Uz nepregledne nizove knjiga i slikovnica te sve druge sadržaje kojima vrve današnji mediji, kina i kazališta čini se da nije teško naći nešto u čemu će djeca uživati i naučiti nešto novo. Ali, kao i uvijek kad je izbor prevelik, nameće se pitanje koliko su svi ti sadržaji, iako namijenjeni najmlađima, doista prikladni za njih. Naravno da su za početak najbolje priče i ritmične pjesmice ugodna i njima bliskog sadržaja koje spontano pamte. Ako niste vični smišljanju priča u koje biste uključili neke doživljaje koji su se djetetu nedavno dogodili, što oni posebno vole, posegnite za slikovnicama.  

- Birajte slikovnice s razumljivim, jasnim i velikim slikama, kako bi dijete na temelju tih slika moglo samostalno složiti priču. Komentirajte slike u slikovnici i/ili priču, objašnjavajte riječima, povremeno možete prekinuti priču i pitati dijete što misli da će sada biti. Dobro je i s djetetom  prokomentirati priču na kraju jer tako uči pratiti nit priče, shvaćati odnose u priči i razumjeti pročitano - savjetuje psihologinja Kristina Bačkonja i dodaje da priču možete usporediti sa stvarnosti i stvarnim likovima te zajedno komentirati s djetetom, pitati ga za mišljenje što bi ono napravilo u takvoj situaciji. 

Iako je neki sadržaj označen kao dječji, najbolje je mjerilo: ako se roditelji osjećaju neugodno ili uznemireno, tako će se osjećati i dijete

Mnogi se pri odabiru štiva za čitanje djetetu pitaju koliko su bajke prikladne za djecu jer su pune okrutnosti. No psiholozi nemaju takvih bojazni i pojašnjavaju da se djeca tako uče svijetu i razvijaju maštu, a mašta je kad dijete sluša priču, a u svojoj glavi stvara sliku i  zna da je sliku zamislilo samo. Upravo to je mašta - izmisliti, zamisliti nešto u svojoj glavi. Zbog toga nije isto hoćete li čitati priču o Snjeguljici ili pustiti djetetu istu bajku u filmskom obliku.

- Nikako nemojte dopustiti da djeca mlađa od šest, a bolje niti od osam godina gledaju filmove u kojima su vještice, zmajevi i drugi zli likovi prikazani vjerno kao u pravom životu. (na primjer, “Gospodar prstenova“ iako bajkovit nije za mlađu djecu). Djeca mogu imati traume, strahove samo zbog gledanja takvih filmova. Jer to nije mašta, to je ozbiljno - upozorava psihologinja Radojka Sućeska-Ligutić i također skreće pozornost da ni  vijesti, akcijske  serije, reality showovi nisu za djecu. 

Ima međutim,  ističe Sučeska-Ligutić, dobrih dječjih i animiranih filmova koji će naučiti djecu vrijednostima. Takvi su “Bambi”, “Kralj lavova”, “Heidi”, “Čarobnjak iz Oza”..., ali i među dobrim crtićima ima problematičnijih. Takva je na primjer “Priča o igračkama” jer prikazuje igračke humanijima od ljudi, a djeca i odrasli imaju glave poput robota, što može zbuniti mališane. Psihologinja ističe da je kazalište lutaka dobar način zabave s djetetom jer  lutke razvijaju maštu, još ako je priča bajkovita to je savršeno, a kazalište za djecu – pravi doživljaj. 

Tamo se dijete poistovjeti s glumcima, razvija smisao za humor i potiče na razvoj kreacije u igri. Istraživanje Seattle Children’s Research Institutea pokazalo je da gledanje nasilnih sadržaja na televiziji tijekom dana, uzrokuje poremećaje u spavanju djece od 3 do 5 godina, a gledali su crtiće namijenjene djeci od 7 do 12 godina. Iako je neki sadržaj namijenjen djeci najbolje je mjerilo: ako se roditelji osjećaju neugodno ili uznemireno, tako će se osjećati i dijete, ali još intenzivnije.

Djeca se ne znaju sama smiriti

Mališani često ne razumiju razliku između onog što je stvarno i što nije i  ono što vide, čini im se stvarno. Osim toga, mala djeca od tri do pet godina ne znaju vještine kojima bi sama sebe smirila i uvjerila se da je to samo film.