Kad je američka Agencija za zaštitu okoliša objavila plan rješavanja otpada iz mora, imenovala je pet azijskih država: Kinu, Indoneziju, Filipine, Tajland i Vijetnam odgovornima za više od polovice plastičnog otpada koji svake godine ulijeva u oceane.
- SAD imaju neke od najljepših plaža i oceana na svijetu, a obale su nevjerojatne - često ističe američki predsjednik Trump dodajući kako će nastaviti činiti sve što može kako bi 'zaustavio druge nacije da pretvore naše oceane u svoja odlagališta'. No, znanstvenici upozoravaju da takav pristup iskrivljuje složenost globalnog problema i pridonosi osjećaju samozadovoljstva u SAD-u. S druge strane, novo istraživanje objavljeno u petak u časopisu Science Advances, preispituje ulogu SAD-a kao potrošača plastike i zaključuje da ta zemlja ima puno više posla kod kuće, kako bi upravljala svojim otpadom, nego što su krivac za zagađenje druge zemlje.
POGLEDAJTE VIDEO: Alarm na Jadranu: U srdelama pronađene mikročestice plastike
Naime, novo istraživanje pokazuje da je SAD, prema podacima za 2016. godinu, najveći proizvođač plastičnog otpada na svijetu.
U međuvremenu, manje od 10 posto američkog plastičnog otpada reciklira se. SAD ima 30-godišnju povijest otpreme polovine plastike koja se može reciklirati u inozemstvo, prvenstveno u Kinu i druge zemlje u razvoju, kojima nedostaje infrastruktura za upravljanje otpadom. Ta se praksa drastično smanjila tek kada je Kina 2018. prestala kupovati plastični otpad u sklopu zelene kampanje čišćenja vlastitog okoliša.
Autori studije kažu da su je proveli djelomično jer pokazivanje prstom nije pomoglo da se svijet okupi kako bi radio na globalnom rješenju.
- Priznajmo, imamo veliko obalno stanovništvo. Mi smo ogromni potrošači i to ima posljedice. Moramo se izvući iz ove glupe pretpostavke da je sve što trebamo učiniti samo zaustaviti Azijate da ne bacaju otpad u ocean - kaže Ted Siegler, ekonomist i partner u DSM Environmental Services u Windsoru u Vermontu i koautor studije.
Novo istraživanje nije jedina analiza postupanja SAD-a s plastičnim otpadom. Nacionalne akademije znanosti održale su prvi javni sastanak ovog tjedna za 18-mjesečnu procjenu doprinosa Sjedinjenih Država plastičnom otpadu. Organizirao ga je Kongres, a trebao bi se održati 2021. godine. To istraživanje uključeno je u zakonodavstvo kojim se financira program morskog otpada koji vodi Nacionalna uprava za oceane i atmosferu, koja će nadgledati projekt.
Sazivajući sastanak, Amy Uhrin, glavna znanstvenica NOAA-inog programa o rješavanju morskog otpada, naglasila je da to nije strogo problem Azije.
Priča o krivici Azije datira iz 2015. godine
Ironično je da se priča o zemljama Azije kao krivcima održala nakon što su neki od autora nove studije Science Advances objavili prvu sveobuhvatnu procjenu globalnog problema otpada 2015. godine. Koristeći podatke Svjetske banke iz 192 obalne države, zaključili su da se prosječno 8 milijuna metričkih tona plastičnog otpada (8,8 milijuna američkih tona) godišnje spusti s obala u more. Ta je brojka široko prihvaćena kao mjerilo.
U toj studiji iz 2015. znanstvenici su također objavili grafikon s popisom top 20 država koje dostavljaju plastični otpad, a koji je u međuvremenu u cirkulaciji. U prvih pet zagađivača plastike ušli su Kina, Indonezija, Filipini, Vijetnam i Tajland. dok su Sjedinjene Države zauzele 20. mjesto, kao jedina bogata nacija na popisu.
Svakako, teško naseljene države u razvoju u Aziji i Africi koje imaju rastuću srednju klasu, sve veći apetit za potrošačkim proizvodima i nedostatak infrastrukture za pravilno upravljanje otpadom zaista su glavni doprinositelji globalnom problemu. No, Dave Ford, bivši izvršni direktor u oglašavanju smatra da je ta pripovijest beskorisna. Tako je 2019. godine angažirao Soul Buffalo, mrežu koju je osnovao kako bi okupio industrijske titane i ekologe u potrazi za rješavanjem problema s plastičnim otpadom.
- Imamo 70 vodećih organizacija na svijetu i 25 robnih marki. U redovnom smo dijalogu s vodećim industrijskim čelnicima. Ali barem desetak američkih tvrtki reklo mi je da im se nije činilo logično pridružiti se jer je ovo uglavnom azijsko pitanje - kaže on.
Winnie Lau, znanstvenica iz Pew Charitable Trusts, koja nije sudjelovala u studiji Science Advances, kaže da studija baca svjetlo na stvarni opseg doprinosa zemalja s visokim prihodima poput SAD-a globalnom problemu zagađenja mora plastikom. Kaže da nalazi potvrđuju zaključke do kojih je došlo Pewovim istraživanjem plastičnog otpada.
Ranije ove godine, u partnerstvu sa SYSTEM Q-om, tvrtkom za savjetovanje u zaštiti okoliša sa sjedištem u Londonu, Pew je prognozirao da će se plastični otpad u oceanima utrostručiti do 2040. godine, ako svijet hitno ne poduzme mjere za smanjenje upotrebe plastike i ne stekne kontrolu nad smećem.
Novi radovi
Pionirska studija morske plastike iz 2015. nije obuhvatila ilegalno odlaganje i izvoz plastičnog otpada. U novoj analizi tim je razmotrio te akcije, ali samo za SAD. Kažu da su podaci za druge nacije bili nedosljedni ili nisu postojali.
- Nismo pokušavali ponoviti studiju iz 2015 - kaže Kara Lavender Law, pomorska znanstvenica iz Udruženja za obrazovanje u Woods Holeu u Massachusettsu i vodeća autorica nove studije.Cijela poanta bila je ispitati Sjedinjene Države, naglasila je.
No, znanstvenici su otkrili da su mnoge zemlje u razvoju s lošim gospodarenjem otpadom u studiji iz 2015., koja je koristila podatke iz 2010., od tada izvijestile o poboljšanjima u gospodarenju otpadom i izgradnji infrastrukture. Prvih pet azijskih država također je izvijestilo o tome. Primjerice, Kina je izvijestila o 60-postotnom smanjenju stvaranja otpada i 51-postotnom smanjenju otpada kojim se neadekvatno gospodarilo, prvenstveno zbog brze izgradnje spalionica.
Analizirajući podatke iz 2016., tim je otkrio da je čak tri posto cjelokupnog plastičnog otpada stvorenog u SAD-u bilo smeće ili ilegalno bačeno u okoliš. Postotak zvuči malo, ali kad se uzme u obzir tonaža otpada, ona iznosi čak 1,25 milijuna metričkih tona. U 2016. godini više od polovice od 3,91 milijuna metričkih tona plastike prikupljene u Sjedinjenim Državama otpremljeno je u inozemstvo. Od toga je 88 posto otišlo u države kojima nedostaju odgovarajući resursi za pravilno upravljanje i obradu. Tim je procijenio da je milijun tona otpada izvezenog iz SAD-a na kraju zagađivalo okoliš izvan svojih granica.
Američko vijeće za kemiju,osporava upotrebu podataka iz 2016. godine, koji ne odražavaju nedavne i dramatične promjene u globalnoj trgovini plastičnim otpadom. Od 2018. godine, kad je Kina prestala kupovati uvozni plastični otpad, američki izvoz plastičnog otpada opao je za 66 posto. UN su također kroz Baselsku konvenciju nastojali obuzdati trgovinu plastičnim otpadom, iako SAD nisu potpisnice.
Autori nove studije kažu da, iako je trgovina plastičnim otpadom prekinuta, temeljni razlog zbog kojeg je SAD izvezao toliko otpada nije se promijenio: Recikliranje u Sjedinjenim Državama i danas je nefunkcionalno i prijeko mu je potrebno restrukturiranje, istaknuto je na skupu Nacionalnih akademija znanosti ovog tjedna.
Sve u svemu, Sjedinjene Države su 2016. u okoliš unijele do 2,24 milijuna metričkih tona, a od toga je više od polovice - 1,5 milijuna metričkih tona - bilo je duž obalnih linija, što znači da je postojala velika vjerojatnost da će skliznuti u oceane. Čak 2,24 milijuna metričkih tona bilo bi dovoljno da pokrije travnjak Bijele kuće u visini Empire State Buildinga, kaže Jenna Jambeck, profesorica okolišnog inženjerstva sa Sveučilišta Georgia i jedna od potpisnica studije.
Iako je to djelić onoga što generira svijet u razvoju, Law predlaže još jedan način da se pogledaju brojke: Iako su SAD 2016. činile samo 4 posto globalne populacije, generirale su 17 posto svega plastičnog otpada.
- Doista moramo gledati u vlastito dvorište u smislu onoga što se događa s našim vlastitim plastičnim otpadom - kaže ona.