Kad kažemo ovisnost, svi odmah pomisle na nešto loše: na drogu, alkohol, cigarete. A znamo da postoje i ovisnosti koje ne prepoznajemo odmah kao nešto loše, na primjer, one o čokoladi ili kavi, a spominjanje ljubavi u tom kontekstu može izazvati samo smijeh. Ali neki su skloni čak i ljubav, posebno onu romantičnu, proglasiti vrstom ovisnosti. Kad pogledamo malo njene simptome, nestaje mnogo sumnji u tu tvrdnju: neprestano mislimo na voljenu osobu i planiramo samo druženja s njom, a sve je drugo potisnuto u stranu. 

Jedni smatraju da je takva zaokupljenost partnera loša jer im skreće pozornost sa svega i svih ostalih u njihovu životu, a drugi misle da zapravo parterima donosi napredak i procvat. Hoćete li se prikloniti prvom ili drugom mišljenju, ovisi, dakako o osobnosti i tome koliko dopuštate da vas osjećaji vode. Netko ne može drukčije nego da se posve poveže sa svojim partnerom, najvažnijom osobom u svom životu, dok će drugi nastojati zadržati sve svoje navike, druženja i prijatelje i u vezi. Netko je jednom rekao da je ljubav kao droga pod čijim utjecajem ne mariš za njene dugotrajne učinke nego samo za to koliko te visoko može podignuti. I dominantan je stav u povijesti bio da je ljubav neka vrsta bolesti ili ovisnosti, kojoj se treba othrvati, što su mahom činili dogovorenim brakovima i zabranama, te da je na suprotnoj strani od trezvenosti. 

Dokazuje to cijeli niz književnih djela, pa i filozofskih, religioznih i drugih spisa, a mnogi tako misle i danas. Unatoč tome, ljubavi nema na popisu bolesti i poremećaja Svjetske zdravstvene organizacije. Oni koji smatraju da je riječ o ovisnosti, ističu da zaljubljenost i romantičan odnos poremeti život i ometa u obavljanju svakodnevnih poslova. Češće se zbog toga bune treće osobe na koje se te promjene planova na neki način odražavaju, a manje oni kojima se tako nešto događa. Psiholozi napominju da je jako važan dio ljubavi i zaljubljenosti osjećaj dubokog zadovoljstva koji je Aristotel nazvao ljudskim procvatom. Ali to osobno stanje nije privremeno i površno nego prožimajuće i nadahnjujuće, te potiče osobu da ostvari svoje prirodne sposobnosti. 

Zaokupljenost drugim nije dobra ako ne uključuje osobni procvat i napredak 

To je ključno u ljubavnom odnosu i ako tog dijela nema, nego samo onaj dio koji remeti životni ritam, onda i nije riječ o ljubavi. Dakle, zaokupljenost nekim drugim nije dobra ako ne uključuje osobni procvat, oslobađanje potencijala i širenje osobnih mogućnosti. Neki su znanstvenici, poput Carol Ryff, čak povezali to stanje s poboljšanim radom imuniteta, boljim spavanjem i bržim oporavkom od napora i bolesti. To je nekim stručnjacima dovoljno da zdravu ljubavnu “ovisnost“ proglase ljekovitom. Psiholozi pojašnjavaju da dvojbu stvara samo pitanje koliko dubok odnos želimo ostvariti s partnerom. Peele i Brodsky u svojoj hit-knjizi “Ljubav i ovisnost” smatraju da je najvažnije istaknuti da oni koji smatraju ljubav ovisnošću ne misle na intenzitet strasti nego na plitkoću odnosa. 

Dakle, ako ćete u ime zadržavanja “svoje nezavisnosti”, bježati od dubljeg povezivanja s partnerom, izgubit ćete mogućnost da uz različite aktivnosti koje vas povezuju s njim ili njom - procvjetate. A učinci toga nisu nimalo kratkotrajni, nego se, potaknuti dobrim odlukama, protežu na cijeli život.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!