Sve knjige o odgoju djece savjetuju roditeljima što moraju ili ne moraju napraviti. I to je jedan od razloga zbog kojeg sam napisao “Ja, tata iz Irske”. Moja knjiga jednostavno poručuje da vjerujemo sebi, objašnjava autor tog, za opće dobro, korisnoga i duhovitog štiva, nakon čijeg se čitanja roditeljstvo ipak ne doima toliko teškim. Irac Paul O’Grady u Hrvatskoj živi već deset godina, od kojih posljednje tri u Vodnjanu. 

Taj arhitekt po struci, radi kao poslovni trener i savjetnik za engleski jezik, a u životu ima tri velike strasti: irski ples, dječju udrugu Hrabrost i rugby klub Pulu. Odrastao je u velikoj obitelji u kojoj se, kaže, uvijek razgovaralo o odgoju i brizi za druge, a knjiga koja je doživjela veliku zagrebačku promociju u veljači, svojevrstan je nastavak Paulovih čvrstih uvjerenja o roditeljstvu i katarzičan način da to podijeli sa svijetom.

- Roditeljski je instinkt jedna od glavnih tema knjige. Iako odgoj ima mnogo tehničkih teškoća koje treba prevladati i s kojima se treba naučiti nositi, roditeljski su instinkti zapravo životni instinkti - govori otac trogodišnjeg Liama i nastavlja: 

- Mislim da su oni jaki i kod muškaraca, ali društvo to vrlo lako i često previdi. 

Za 37-godišnjeg Paula, kao uostalom i za mnoge druge buduće očeve, trudnoća je bila doba velikih promjena - lagodan život i poznato okruženje Zagreba morao je zamijeniti skromnijom istarskom zajednicom. A o tom prijelazu autor itekako ima što reći.

- Čini se da ne postoji jednostavniji način prilagođavanja za muškarce. Moraju pokušati to učiniti što prirodnije. Rješenje nije u zamjeni starog života novim jer tako gube ono što jesu - smatra autor. 

- Uzimanjem dijelova prijašnjih života te njegovim prihvaćanjem kao nove realnosti, to je put naprijed. Dobra prijateljica, nakon što je pročitala knjigu, rekla mi je da ja želim biti tata, a ne druga mama ili njezin pomoćnik. To je jako važno. - zaključuje. 

Iako danas očevi žele aktivno sudjelovati u odgoju, društvo još očekuje vrlo malo od muškaraca.

- Mame bi trebale ostaviti prostor i za njihovo sudjelovanje, dopustiti im da slobodno iznose svoje mišljenje, da se trude i organiziraju stvari na svoj način. Dugoročna vrijednost aktivnog oca u odgoju, ali i romantičnoj vezi, neprocjenjiva je - ističe Paul. Prema njegovu mišljenju, najbolji su roditelji mladi parovi koji još znaju postavljati pitanja, a bogato životno iskustvo (tijekom studija putovao je po svijetu, radio i živio u Americi te Australiji) uklopio je i u Liamov odgoj. 

- Jedna stvar koju sam otkrio na putovanjima je da moje priče nikada nisu bile o mjestima nego o ljudima. Treba učiti iz prošlosti, onoga što nas okružuje te od onih kod kojih se čini da sve funkcionira kako treba. Tako se to radi! - savjetuje.

U veseloj obitelji O’Gradyjevih fizički kontakt igra vrlo važnu ulogu. 

- Supruga Lena i ja od samih smo početaka vrlo taktilni s Liamom i danas vidimo kako on suosjeća sa živim bićima na razini koju neka druga djeca nemaju - priča učitelj koji je kroz radionice irskog plesa primijetio da djeca gube prirodnu povezanost jedni s drugima. Iskustvo rođenja sina opisuje kao trenutak u kojem svijet postaje jasniji i življi, a takvim otprilike vidi i roditeljstvo.

- To je kao život na steroidima, sve je sjajnije, veće i emotivnije, ali ne mora nužno biti i drukčije - slikovito završava. 

Od roditelja društvo danas previše očekuje

Jedna je od najvažnijih stvari koje savjetuje roditeljima da smanje očekivanja. U epilogu za ‘Jedi, moli, voli’, spisateljica Elizabeth Gilbert ističe kako samo u zapadnom društvu partneri jedno drugome moraju biti i najbolji prijatelji, financijski savjetnici, ljubavnici, srodne duše - sve! Mislim da nas društvo gura u tom smjeru i s roditeljstvom.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata