Velika drvena kutija na podu majčine sobe novinarku New York Timesa Jessicu Delfino podsjećala je na veliku gusarsku škrinju s blagom.
POGLEDAJTE VIDEO: Obitelj Lukač odgaja djecu bez mobitela i tableta
- Nikad nam nije dopuštala da je sami otvaramo, no često je sjela uz mene i moje sestre i s nama podijelila svoje blago. Tu su bili uvojci kose, fotografije kako sjedimo u krilu Djedu Božićnjaku, crteži koje smo nacrtale i nismo nikad bacile, keramička svinjica koju sam izradila u vrtiću. Njezino se lice uvijek raznježilo kad je komad po komad gledala te predmete - piše Jessica.
Te su stare stvari bile među najvrjednijim predmetima koje su čuvali. No nikad joj nije bilo jasno. A zatim je i ona odrasla, dobila sina i sama počela čuvati razne sitnice.
- Čuvala sam njegov prvi par sićušnih čarapica, dekicu u koju smo ga umotali kad se rodio, a sram me priznati da sam čak čuvala i djelić pupčane vrpce kad mu je otpala. Radujem se što ću jednog dana s njim dijeliti sadržaj kutije uspomena, no pitam se kako smo mama i ja postale kao vjeverice i je li to normalno - piše ona.
- Važno je razumjeti da ljudi iz različitih razloga čuvaju niz predmeta - kaže klinička socijalna radnica, psihoterapeutkinja i majka iz New Yorka Jennifer Stoltz Favus.
Pojašnjava da djeca brzo rastu, pa roditelji koji čuvaju fizičke i opipljive uspomene lakše održavaju vezu s vremenom kad su im djeca bila malena.
To ima smisla, pa je Jessica na Facebooku zamolila roditelje da joj napišu što su one čuvale. Iznenadila se otkrivši da nije jedina koja je spremala bizarne stvari, a definitivno nije među najčudnijima.
- Čuvala sam prepucij svog sina. Ne znam zašto. Pitali su me želim li ga zadržati i odgovorila sam potvrdno. Čuvam ga u posudi u našem hladnjaku - kazala je Casey Ravkin (42), računovotkinja i majka sina.
Kazala je da joj je bilo teško baciti kožicu, no ne zna što bi s njom drugo mogla napraviti. Čuvala ju je pet godina.
- Čuvala sam dva komada papira koje je moja kći 100 puta ubola olovkom - dodala je Ahna Tessler (40), komičarka, fotografkinja i majka blizanki iz Manhattana. Njezina dvogodišnja kći dala je jedan takav papir njoj, a drugi suprugu u trenutku kad su se svađali.
- Naša svađa očito ju je toliko traumatizirala da ju je htjela prekinuti, ali nije znala kako - pojasnila je.
Megan McQuillan (44), glumica i majka dvije kćeri iz Brooklyna sačuvala je komad pupčane vrpce koji joj je na porodu dala doula.
- Oblikovala ju je u spiralu, osušila i dala mi je nekoliko tjedana nakon poroda. Bilo je čudno i grozno, ali ne mogu je baciti - kazala je Megan.
- Moji roditelji su u plastičnoj vrećici čuvali moje šmrklje iz djetinjstva. Vjerujem da ih još imaju - napisala je Kira Cook (36), spisateljica i majka dvoje djece iz Los Angelesa.
Njezina majka Terry Spencer Hesser potvrdila je da još čuvaju tu vrećicu.
- Dok je spavala iscurili su na plahtu. Tko ih ne bi sačuvao - kazala je majka.
Ostale žene priznale su da čuvaju kosu, umjetničke radove, odjeću, zube, pa čak i pozitivne testove za trudnoću. Čuvanje kose i nije toliko čudno, pogotovo jer brojni spomenari imaju posebno mjesto za spremanje uvojka kose, a neki su izradili i nakit od kose voljenih koji su preminuli.
- Ovaj način skupljanja stvari me podsjeća na gomilanje. Takvi ljudi ne znaju baciti nepotrebne stvari jer imaju osjećaj da s tim bacaju dio sebe. Čuvaju prošlost - kaže dr. Sandip Buch, psihijatar koji se bavio tim problemom.
Naravno, on ne kaže da svaka majka koja čuva uspomene na svoje dijete imaju patoloških problema, no može objasniti zašto to radi.
- To je bio dio vašeg života kojeg se ona želi prisjećati i čuvati ga. Mislim da je to u redu, osim ako ne uzima previše vremena - kazao je.
Dr. Buch također smatra da su ljudi skloni čuvati takve predmete kad vide prijatelje i susjede da to rade. Uz Instagram i društvene medije, jedan će roditelj napraviti nešto kreativno, primjerice - oblikovati pupčanu vrpcu u obliku srca i tako je sačuvati, i to će pokrenuti i druge da naprave isto.
- Ovo je pupčana vrpca iz 2000. godine. Nekad su to žene skupljale i čuvale - objašnjavat će jednog dana neki antikvar kupcu koji će prebirati po starinama.
No dr. Buch možda je na tragu objašnjenja.
- Priznajem da me ponio trend koji sam vidjela na Etsyju gdje zlatari miješaju izdojeno majčino mlijeko sa smolom i izrađuju nakit poput privjesaka, naušnica ili narukvica. Kad sam vidjela reklamu, bez problema sam izdvojila više od 400 kuna i poslala im vrećicu mojeg izdojenog mlijeka koje su pretvorili u par naušnica. Nazvala bih se hrabrom, no ne znam hoću li ih ikad nositi u javnosti - nastavila je Delfino.
- Obožavam tvoje naušnice. Gdje si ih nabavila? - smije se Delfino mogućem pitanju kolegica na koje bi morala odgovoriti kako su izrađene od njezina mlijeka.
Smatra ipak kako joj je čuvanje uspomena draže u obliku nakita nego u vrećici na dnu hladnjaka ili ormara.
- Sviđao mi se izgled naušnica i možda sam mislila da zaslužujem nagradu za sve probdjevene sate i trenutke dok sam dojila sina. Ili u tom trenutku nisam mislila da osjećam išta, iako sam u dubini duše znala da će mi upravo ti trenuci nedostajati - kaže Delfino.
- Kako žena postaje majka, te sitnice mogu pružiti utjehu na isti način na koji je dijete dobiva od dekice u trenucima kad ono postaje samostalnije - pojašnjava Stoltz Favus, a Delfino zaključuje kako će upravo to pojašnjenje jednog dana reći i svom sinu.