Djeca mlađa od dvije godine ne bi smjela gledati u bilo kakav ekran, uputa je američke udruge pedijatara. Naročito televizijski jer računalo i DVD “samo” sprečavaju razvoj djeteta u godinama koje su presudne, a na TV programu vrebaju brojni sadržaji koji mogu trajno se uvući u podsvijest. Tek nakon druge godine dijete bi smjelo gledati do sat vremena programa na dan. I to kvalitetnog, obrazovnog koji će “utažiti” znatiželju na njemu prihvatljivi način. Jer djecu će lako zainteresirati bilo što što je na TV-u. U reklamama će ih privući šarenilo i lakopamtljive pjesmice, a na gledanje informativnih emsija roditelji. Jer ako oni napeto gledaju krvave izvještaje i dijete će zainteresirati. I šokirati te zbuniti. A reklame su još učinkovitije u tome. Dijete si ne može objasniti bakterije prikazane kao simpatična stvorenja, čudovišta, ljudi koji se pretvaraju u strojeve... Za stariju djecu su opasne reklame namjenjene starijima jer (gotovo uvijek) pogrešno prikazuju svijet. Ali ponajviše one koje im poručuju kako “neće biti poput ostalih ako ne kupe...” Zato roditelji, osim usađivanja kvalitetnih navika gledanja televizije, moraju što je ćešće mopguće gledati televiziju s djecom, pitati ih za mišljenje i pojasniti im kako su reklame stvorene samo zato da zavaraju.
Nakon što je u SAD-u zabranjeno oglašavanje brze hrane, slatkiša i drugih za djecu štetnih proizvoda na televiziji, oglašivači su se jednostavno prebacili na internet. Koji im je pružio dodatne mogućnosti. Djeca putem igrica i socijalnog umrežavanja samo aktivno sudjeluju, pa im je proizvod još primamljiviji. Također putem anketa proizvođači lako dobe povratnu informaciju i još bolje koncipiraju reklame. A za razliku od televizije, na internetu oglašivači nisu ograničeni zakonom. Samo vlastitom etikom.
UVIJEK VALJA PITATI ŠTO I ZAŠTO GLEDA
Osim što ćete pokazati interes, pitate li dijete što gleda i zašto, moći ćete lakše procijeniti kako doživljava program te gleda li samo zato što “nema pametnijeg posla” ili ga emisija stvarno zanima.
TELEVIZOR GASITE KAD SE NE GLEDA
Ako televizor stoji upaljen samo kao pozadinska buka, dijete će privući “šarene sličice”. Osim što će ga “odvući” od druženja, igranja i drugih aktivnosti primjernih njegovu uzrastu, to je najlakši način da dijete vidi sadržaje koji njemu nisu namijenjeni. Također će steći naviku “ubijati” vrijeme pred televizorom umjesto da čita, izađe s prijateljima ...
DAJTE DJETETU DA SAMO BIRA PROGRAM
Ako djetetu dozvole da sam odabere emisije koje u tjednu želi gledati, roditelji će izbjeći “natezanje”, a ujedno lako dobiti uvid u interese djeteta. Osim toga, dijete će vjerojatnije poštivati dogovor.
ZA VRIJEME JELA NEMA TELEVIZIJE
Zureći u televiziju djeca pojedu više, a ujedno manje uživaju u hrani. Osim toga, obrok je često rijetka prilika da se čitava obitelj druži. Čak i ako jede, samo podučite dijete da pritom ne gleda TV.
PITANJA ĆE RAZBITI PRIVLAČNOST PROIZVODA
Dešifrirajući reklame može se smanjiti njihov utjecaj na djecu. Pitanja poput “Zašto ti se ovo sviđa”, “Misliš da to izgleda kao u reklami” “Čini li ti se to kao dobar izbor” navest će dijete da samo shvati reklame.
RAZGOVOR JE UVIJEK VAŽNIJI
Ako roditelj ušutkava djecu dok gleda primjerice dnevnik, ono će dobiti poruku kako televizijski program može biti važniji od međuljudske komunikacije. A zato se i ljutiti ako se njega prekine u gledanju crtića.