Najčešća mjesta nasilja u školi su hodnici i stubišta, učionice dok nema nastavnika, put do škole i školsko dvorište, pokazalo je UNICEF-ovo istraživanje u Hrvatskoj. Zbog toga će djeca često izbjegavati uobičajeni put do škole ili tražiti od roditelja da ih voze u školu. Ista studija pokazala je da je 21 posto zlostavljane djece reklo nekome što se događa, a devet posto nikomu nije reklo ništa. Dječaci se s godinama počinju više povjeravati roditeljima, a među djevojčicama taj postotak pada. Dječji psiholozi savjetuju i roditeljima i nastavnicima da pokušaju pomoći djeci čim primijete bilo kakve oblike nasilja. Roditelji se najčešće jako razljute nakon što čuju takve informacije, no važno je da ostanu smireni, a pogotovo da vjeruju djetetu jer mu je roditeljska potpora iznimno bitna. Postoji vjerojatnost da će roditelje iznenaditi djetetov način nošenja s problemom, ali ne smiju ga kritizirati. Bitno je da saslušaju dijete i pokažu da su tu za njega. Ispitajte gdje i što se točno dogodilo te nazovite razrednika i zakažite sastanak.

ZLOSTAVLJANJE I NASILJE U RH
U Hrvatskoj je 22,3 posto djece doživjelo neki oblik nasilja jedan do dva puta u nekoliko mjeseci, a 10,4 posto bilo je izloženo nekom obliku zlostavljanja, otkrilo je UNICEF-ovo istraživanje. Nasilje najčešće uključuje nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje i bolno zadirkivanje, ponižavanje na osnovi podrijetla, laganje i širenje glasina te pokušaj odvraćanja ostalih učenika od žrtve nasilja, zanemarivanje te isključivanje iz društva.

NAJPRIJE POTRAŽITE POMOĆ ŠKOLSKIH DJELATNIKA
Roditelji nikako ne bi smjeli djecu poticati na osvećivanje, ali ni na ignoriranje problema. Iako možda u prvi trenutak neće znati što je najpametnije učiniti, dobro je djetetu reći da će riješiti situaciju i da se ne brinu. Nije dobro ni zvati roditelje nasilnika jer to može zakomplicirati problem. Zatražite od škole da nazove nasilnikove roditelje.

RAZGOVOR S RODITELJIMA NASILNOG DJETETA
Većina nasilnika prestane s nasiljem nakon što škola obavijesti roditelje o njihovu ponašanju. No ako se u međuvremenu ništa ne promijeni i nasilnici nastave zlostavljati dijete, tad je najbolje nazvati njihove roditelje i razgovarati o problemu. Djelatnicima škole pokažite da ste spremni maksimalno surađivati.

OHRABRITE DIJETE: Vrlo je važno ohrabriti djecu. Razgovarajte s njima što više, pokušajte im pronaći prijatelje izvan škole ili ih spojiti s prijateljski raspoloženom djecom u razredu. Pomozite im u gradnji samopouzdanja, pohvalite za ocjene u školi ili za neku karakternu osobinu. Tako će se bolje nositi s nasiljem.

POMOZITE IM DA SVLADAJU SRAMEŽLJIVOST I STRAH
Djeci je vrlo važno objasniti da nisu krivi za nasilje kojemu su izloženi. Skrenite im pozornost na njihove vrline i posebnosti te im pokažite koliko su divni. Važno je da dijete stekne dobro mišljenje o sebi kako bi izbjeglo rizik od depresije. Pomozite mu da svlada sramežljivost jer je katkad nepokazivanje straha dovoljno da nasilnik odustane od nauma. Kako bi se bolje nosili s problemom, možete tražiti pomoć psihologa.

UPOZORITE NA ZAMKE CHATOVA I BLOGOVA
Kako bi izbjegli opasnost od nasilja na chatovima, za početak je važno da djeca izaberu nadimak koji neće biti provokativan. Upozorite ih da ne šalju svoje fotografije i da ne daju pune osobne podatke poput imena i prezimena te adrese stanovanja jer ne mogu znati kakve tko ima namjere.