Ako su djeca uzrujana, roditelji žele da se bolje osjećaju pa ih obasipaju pohvalama, no to ne rješava problem u korijenu.
Djeca najčešće krive sebe za situacije koje su izvan njihove moći - bilo da je prvo u razredu koje je ušlo u pubertet ili jedino koje muca. Kako bi djeci pomogli da ojačaju samopouzdanje, zadaća roditelja je da im pomognu shvatiti da nisu kriva zato što su takva te im kažu što mogu kontrolirati, savjetuje dječja psihologinja Tamar Chansky.
- Samopouzdanje je dug proces koji se razvija od nultog dana, i to uz ljubav, prihvaćenost te sigurnost roditelja. Na temelju toga djeca osjećaju da ih roditelji prihvaćaju, pa se osjećaju sigurno i u društvu vršnjaka. Ako ih tad druga djeca zadirkuju zbog nečeg, njima to nije važno jer djeca osjećaju da ih roditelji vole - kaže dječja psihijatrica dr. Vesna Vidović.
A djecu najčešće i zadirkuju vršnjaci koji se osjećaju nesigurno pa to nadoknađuju i žele se pokazati boljima.
- Zato je važno da dijete razvije dovoljno povjerenja u roditelje da im se može potužiti kako bi ih onda oni mogli u takvim situacijama poduprijeti jer nema recepta za svaku pojedinu situaciju u kojoj se dijete zatekne - poručuje dr. Vidović i dodaje kako roditelji odmalena trebaju učiti djecu pravim vrijednostima jer djeca sigurnost i samopouzdanje dobivaju iz identifikacije s roditeljima. Ako je roditelj siguran u sebe, i dijete će biti. A nesiguran roditelj teško može poduprijeti dijete kad je nesigurno.
Pozitivno jače od razočaranja
Osjeća li se dijete loše zbog toga što je najmanje u razredu, pitajte ga kakvu bi odjeću nosilo da je više i predložite mu da to odmah napravi. Ili pronađite nešto zbog čega će se bolje osjećati, npr., odlično pjeva. Zamijenite li dječje razočaranje nečim pozitivnim, to će ojačati njegovo samopouzdanje.
Važno je baviti se onim što vole
Zadirkuju li školski kolege vaše dijete zato što nije dobro u uobičajenim školskim aktivnostima, otkrijte u čemu je dobro, što voli i što mu jača samopouzdanje, pa ga upišite na tu aktivnost. Vježbanje jača dječja tijela, osjećaju se bolje te da su dobri u nečemu, a za to im neće trebati školska momčad.
Aktivnosti jačaju samopouzdanje
Kad djeca koja imaju problema s debljinom shvate da genetika ima veliku ulogu u težini, više se neće osjećati krivo, a i sama će možda poželjeti promijeniti nešto u životu. Što si određenije ciljeve o aktivnostima postave, to su veće šanse da će ih se držati, a i na kraju će se osjećati dobro zbog toga.
Oprezno s pohvalama!
Brižna komunikacija između roditelja i djece te roditeljska potpora pomažu djeci da od najranije dobi razvijaju samopouzdanje.
Ako se dijete potuži roditeljima na nešto, trebaju razgovarati s njim te, ako ima problema, razmotriti strategiju i razloge zašto se dijete u toj situaciji nije snašlo te što mu je bilo teško. - Roditelji moraju upoznati situaciju kako bi djetetu pomogli da je riješi - savjetuje dr. Vesna Vidović. Primjerice, djeca koja se bore s disleksijom, bore se i sa samopouzdanjem. Možete im pomoći tako što ćete im objasniti da njihov mozak drukčije vidi stvari kad čitaju, pa je prirodno ako pogriješe čak i ako se jako trude. Pomaže i ako pronađete nešto u čemu je vaše dijete jako dobro pa će se bolje osjećati kad nešto postigne. Slavite li djetetov uspjeh, bez obzira na to koliko malen bio, to ga potiče da se i dalje trudi. A kad spoznaju što mogu kontrolirati, a što ne, to će pomoći djeci s teškoćama u učenju da sagledaju cijelu sliku te da se ne koncentriraju na svoje nedostatke.
- Ako dijete vidi da roditelji cijene trud, još će se više truditi, no ako djeca vide da roditelji cijene samo konačni rezultat, onda će biti demotivirani - kaže dr. Vidović.
Ponosan na to što sam štreber
Ako dijete voli pisati, glumiti ili umjetnost, kažite mu da ga baš ti interesi razlikuju od druge djece i čine posebnim te će se ono osjećati dobro. Budući da svako dijete ima strasti i talente, pronađite one koji će izvući iz djeteta najbolje, što će pozitivno utjecati i na njegovo samopouzdanje.
Vaše dijete nije jedino zabrinuto za tijelo
Kad uđu rano u pubertet, djeca vide promjene gorima nego što jesu. Ako se zbog toga osjećaju čudno, pitajte ih što je za njih pubertet. A onda im ponudite drugu perspektivu - što misle djeca koja još nisu ušla u pubertet. Važno je da im razriješite sve nedoumice te pomognete da shvate da nisu u tome sami.
Potaknite dijete na druženje s drugima
Ako je dijete sramežljivo i ne zna prići drugima, roditelji će mu pomoći ako ga malo ‘pogurnu’, no ne previše, kaže dr. Vidović. Potaknite ga da pozdravi drugo dijete ili se pridruži grupi djece u razgovoru, čak i ako samo kima glavom ili ih gleda. Družeći se s drugom djecom, osjećat će se uključenijima.
Nikad ne završavajte rečenice
Mucanje je govorni poremećaj koji zahtijeva stručnu pomoć. No nemojte dovršavati djetetove rečenice kad govori te umjesto da hvalite njegovu tečnost govora, pohvalite mu trud. Umjesto: “To je bilo odlično, jedva si mucao” kažite: “Puno si radio na tome, ponosim se tobom”. Hvaljenje dječjih napora umjesto krajnjih rezultata smanjuje pritisak na dijete i pomaže da se osjeća bolje. Dijete će shvatiti da može postići puno toga čak i ako muca.