U tvornici nizozemskog proizvođača strojeva pod nazivom Hankamp Gears, radnici skidaju glomaznu opremu s palete, podižu materijal na visinu iznad ramena i mukotrpno pričvršćuju vijke na nju. Tada se iznenada pojavljuju ruke koje pomažu u podizanju teških stvari, omogućujući radnicima da se usredotoče na posao pričvršćivanja.
No, ruke nisu ljudske. Pripadaju „kolaborativnim robotima”, odnosno kobotima. Oni su dio istraživačkog projekta koji je dobio sredstva EU-a za razvoj nove generacije sustava čovjek-robot koji mogu poboljšati uvjete za radnike u proizvodnji i povećati industrijsku produktivnost.
POGLEDAJ VIDEO:
Bez muke nema nauke
Tijekom projekta pod nazivom SOPHIA, istraživači su na kobote montirali senzore. U kombinaciji sa strojnim učenjem za obradu podataka, senzori mjere kretanje radnika kako bi procijenili je li potrebno mijenjati zadatke ili preraspodijeliti opterećenje kako bi odgovaralo radnicima, a da oni to i ne primijete.
„Koboti mogu poboljšati produktivnost i način na koji ljudi rade”, kaže dr. Arash Ajoudani, voditelj laboratorija za sučelja i interakciju čovjeka i robota na Talijanskom institutu za tehnologiju u Genovi. „Ako osoba obavlja zadatak s kobotom umjesto s drugom osobom, kobot može prilagoditi svoj način rada baš toj osobi.”
Ajoudani vodi projekt SOPHIA, koji bi trebao završiti u travnju 2024. nakon četiri i pol godine, uključujući produljenje od šest mjeseci. Okupio je stručnjake iz organizacija iz šest europskih zemalja. Osim Italije, partneri su iz Belgije, Francuske, Njemačke, Nizozemske i Slovenije.
Glavni zaključak istraživača je da je automatizacija u proizvodnom sektoru velika prilika za tvrtke i radnike, a ne ozbiljna prijetnja radnim mjestima. To je zato što se uz pomoć kobota radnici oslobađaju za kvalificiranije zadatke i poslodavcima postaju vrjedniji.
„Problem nije u tome što roboti preuzimaju poslove”, rekao je Ajoudani. „Problem je pronaći dovoljno ljudske radne snage za niskokvalificirane poslove.”
Istaknuo je poantu primjerom iz poljoprivrede, rekavši da su mnoge niskokvalificirane uloge koje su nekad bile uobičajene gotovo izumrle.
„Nitko ne zna kako pomusti kravu, no da to niste znali prije 150 godina, ne biste preživjeli”, kaže Ajoudani. „Možda za 100 godina radnici neće morati dizati i premještati kutije, nego će samo programirati robota da to učini. Ti poslovi na kraju, vrlo postupno, nestaju.”
Pravi igrači
Tim projekta SOPHIA surađivao je s proizvođačima u automobilskom sektoru, njemačkim proizvođačem automobila Volkswagenom, kao i Hankamp Gears između ostalih, na dizajniranju kobota koji se ponašaju kao saveznici tvorničkih radnika.
Ajoudani je rekao da je sljedeći korak poboljšati sposobnost kobota da rade sami. To pak zahtijeva posebnu obuku za ljude koji rade s kobotima i nadziru njihovu izvedbu.
„Da bismo došli do toga, moramo ih natjerati da surađuju, kombinirajući vještine ljudskog nadzora sa snagom robota”, rekao je Ajoudani.
Projekt SOPHIA dio je niza istraživačkih projekata koje financira EU za unapređenje mogućnosti robota i drugih strojeva u nastajanju da rade uz ljude na načine koji poboljšavaju dobrobit radnika i poslovnu učinkovitost.
Cijela ideja nazvana je „Industrija 5.0”, pristup Europske komisije stavljanju radnika u središte proizvodnje dok proizvodni sektor EU-a prolazi kroz digitalnu i zelenu transformaciju.
Osiguravanje mentalne dobrobiti na radnom mjestu budućnosti jedan je od elemenata cjelokupne strategije.
Zasebni istraživački projekt kojega financira EU ispitao je mogu li koboti učiniti radnike sretnijima. Pod nazivom MindBot, projekt je završio u rujnu 2023., nakon gotovo četiri godine.
Okupio je belgijske, hrvatske, njemačke i talijanske istraživače koji rade za tehnološke tvrtke, proizvođače i javne agencije i one koji se usredotočuju na sve to, od psihologije do inženjerstva.
Prepuštanje tijeku situacije
Tim projekta MindBot temeljio je svoj rad na psihološkom konceptu „tijeka situacije” u kojem se ljudi osjećaju motivirani i usredotočeni kada njihova razina vještina odgovara zadatku koji im predstoji.
„Nitko ne može biti u tom stanju 100% vremena”, kaže dr. Fabio Storm, istraživač na talijanskom znanstvenom institutu IRCCS Eugenio Medea, koji je vodio projekt. „Željeli smo vidjeti možemo li razumjeti kada se to stanje događa.”
Tim je započeo promatranjem upotrebe kobota i njihove interakcije s ljudima u nekoliko proizvodnih pogona, uključujući sektor automobila i elektroničkih komponenti.
Upitnici i promatranje pomogli su u utvrđivanju osnovne vrijednosti fizičkog i mentalnog napora radnika koji su bili u interakciji s robotskim partnerima.
Istraživači su zatim simulirali realne pomake za volontere u laboratoriju, radeći s robotskom rukom kojoj su dodani tehnološki moduli. Uz pomoć algoritama temeljenih na videozapisima i umjetnoj inteligenciji, optički senzori pomogli su u mjerenju razine fizičkog umora ljudske radne snage.
Kobot je programiran da reagira na podatke koje daju senzori, usporavajući kako bi se uskladio s tempom svakog radnika kako mu snaga opada prema kraju smjene.
Tim je također razvio avatar za kobota na tabletu za interakciju s radnicima. To nije bilo previše za radnike jer su mnogi već smislili nadimke, jedan je bio „Robbie”, za svoje kolege kobote, prema Stormu.
Informacije prikupljene iz upitnika pomogle su timu da izvrši finu prilagodbu tehnologije za poboljšanje zadataka.
„Mnoga područja koja smo promatrali zapravo se ne fokusiraju na tehnologiju već na njezin učinak na radnike”, kaže Storm.
Inkluzivna perspektiva
Još jedan aspekt istraživanja projekta MindBot o kobotima istraživao je kako tvrtke mogu bolje integrirati autistične osobe u radnu snagu.
Uz pomoć psihologa, tim je razvio informacije za radnike kako bi ih pripremio za bilo koji posebno osjetljiv aspekt posla ili okoline, na primjer, ako se trebaju naviknuti na glasnu buku ili jaka svjetla. To je uključivalo planiranje specifičnih zadataka korak po korak kako bi radnicima bilo lakše predvidjeti što će morati učiniti.
„Važno je prilagoditi posao osobi, a ne suprotno”, kaže Storm. „Htjeli smo pokazati da bi proizvodnja mogla biti opcija zaposlenja za autistične osobe.”
Projekt MindBot proslijedio je povezane smjernice za zapošljavanje Europskoj komisiji na pregled i nada se da će biti objavljene.
U svakom slučaju, posao obavljen u okviru projekta ovdje neće završiti jer članovi tima planiraju zajedno istražiti druge aspekte kako robotika može poboljšati uvjete na radnom mjestu.
„Mnogi alati MindBota, metode i otkrića već su korišteni u drugim aktivnostima ili će to biti”, kaže Storm.
Istraživanja u ovom članku financira EU. Stavovi sugovornika ne odražavaju nužno stavove Europske komisije.
Autorica: Helen Massy-Beresford
Više informacija:
· SOPHIA
· MindBot
· Industrijsko istraživanje i inovacije u EU-u
Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a