Mnoga djeca za odrastanja slušaju slične ili iste stvari od roditelja, tvrde psiholozi. Kao jednu od djeci najtežih navode popularnu frazu: “Zato što sam ja roditelj, i ja tako kažem!”. Ta izjava djetetu daje do znanja da njegova razmišljanja, osjećaji, argumenti i stavovi uopće nisu važni. Ona automatski “otpisuje” dijete i njegove ideje. I tu je kraj rasprave. Reagirate li tako, postići ćete da se mališan osjeća loše, prestane razgovarati s vama i počne graditi temelje za pobunu. Na dijete će slično djelovati i fraza: “Ne izazivaj me, danas sam loše volje”. Pouka ove rečenice bit će: “Ako si umoran ili loše raspoložen, slobodno se iskali na drugome”. Roditelji ne moraju biti apsolutno besprijekorni odgojitelji kako bi djeca odrasla u odgovorne, brižne i pouzdane mlade ljude. No vrlo je bitno da katkad najprije zastanu i promisle, a tek onda izgovore riječi koje bi mogle uznemiriti dijete, kažu stručnjaci. Koliko god to roditeljima bilo teško zbog nedostatka vremena.

>> Fraze poput “Nikad ništa od tebe” ili “Da si barem sličniji bratu” govore djetetu da se roditeljima ne sviđa te u njemu izazivaju osjećaje beskorisnosti, beznađa, odbačenosti, revolta i depresije. Diktatorska izjava “Zato što sam ja tako rekao” najčešće rezultira dječjom pobunom i otporom, a čak i ako odmah popuste, djeca sigurno neće zaboraviti protutužbe.
IMAŠ VREMENA DOK NE NABROJIM DO TRI. JEDAN, DVA, TRI!
Što će biti nakon trojke? Zaplašivanje i naređenja nisu najbolji način odgajanja djeteta. Mnogo je bolje pokušati strpljivim argumentiranim razgovorom.
NAPRAVI KAKO SAM TI REKAO, A NE KAKO SAM JA NAPRAVIO
Propovijedanje jednoga, a primjenjivanje drugoga potaknut će dijete da se ponaša jednako tako. Moglo bi početi skrivati neko ponašanje, posebno pred vama.
SMJESTA DOLAZI ILI ODLAZIM BEZ TEBE!
Autoritativno i ljutito iznošenje zahtjeva raspirit će djetetovo buntovno raspoloženje.
BEZOBRAZNA SI I ZLOČESTA!
Jako, jako pogrešno. Ovakva reakcija ranjava dječje samopouzdanje, izaziva jad, ljutnju i zatvaranje u sebe. Zato radije sagledajte situaciju iz drugoga kuta.
I...KAKO SE KAŽE...?
Vjerojatno nema djeteta koje barem jedanput nije čulo ovu frazu. Kaže se, hvala. Bezazlena (no ne i djeci omiljena) fraza.
KAKO MOŽEŠ BITI TAKO BLESAVA!
Ovakva bi izjava u djetetu mogla potaknuti negativno poimanje sebe. A povratna bi reakcija mogla biti ponavljanje “gluposti” ili dokazivanje roditelju kako je u krivu.
VIDIŠ, REKLA SAM TI DA ĆE BITI TAKO...
Ove riječi mogu u trenutku narušiti dječje samopouzdanje. Ponavljaju li se često, mogu ostaviti trajne posljedice. Ono što je dijete počelo samostalno, nakon njih pretvara se u neuspjeh i nesposobnost.