Sa svojim prijateljima i pratiteljima objavio je svoje prvo iskustvo s koronom i kakvi simptomi su mu se pojavili. Na svom Facebooku je napisao: 'Kada sam shvatio da prva jutarnja kavica i ono što se rimuje s kavica nemaju baš nikakvog mirisa, a pritom osjetio gadnu vrućicu, malaksalost, i bol u svemu, bilo mi je jasno - eto koronavirusa. Srećom, ulovio sam neki lakši oblik, reklo bi se 6/10, pa sam obavijestio sve s kojima sam bio u kontaktu i nastavio ležati dok ne prođe izolacija'.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ispod toga objavio je kako kaže, još bitniju informaciju, a to je da je projekt RokOtok dobio pravu stranicu i kako bi ove godine trebala krenuti druga etapa.
Nakon toga smo ga nazvali kako bi provjerili kako se drži i kako ubija vrijeme u izolaciji i što planira s projektom.
- Mislio sam da će lakše biti s koronom ali sam se zeznuo. Ne osjećam ništa, ni okus ni miris. Sve mi miriši grozno. Cijelo vrijeme mislim da sam neopran i da smrdim pa se zbog toga i perem pet puta dnevno. Užas je kada to ne možeš kontrolirati - ispričao nam je Domagoj.
Koronu je 'osjetio' kada se vratio s izleta iz prirode
- Došli smo navečer doma oko šest, sedam i onda sam osjetio vrućicu. To je točno bilo prije 12 dana. To vam izgleda kao prvi dan gripe. Iznutra osjećate vrućicu i popijete tabletu kako biste sutradan mogli lakše podnositi kašljanje i curenje nosa. No s koronom se probudite ujutro, ali nema ništa. I dalje je kao prvi dan gripe. I tako sedam do osam dana. Nikako da probukta. Dobiješ suhi kašalj, sve te boli, i glava i kosti, i malaksalost. S obzirom da svi čitamo o koroni, i svi sve znamo čim pročitamo na internetu, tako sam i ja. Više sam se isprepadao nego što je to bilo teško i jako. Svaka čast svim ljudima koji su se uspjeli izboriti s težim i jačim simptomima. Ja sam imao relativno lagane simptome, 6/10, ali kažem, zbog cijele psihoze sam doma i ne mrdam dalje. Da ne znam za koronu, drugi dan bi popio dvije tablete i otišao na posao i prebolio to u hodu. Sreća pa sam freelancer pa se ne moram opravdavati na poslu - ispričao nam je Riba te nadodao kako mu ostaju još dva dana nakon kojih će obaviti sve pretrage, od antitijela do slike pluća s obzirom da je astmatičar.
U izolaciji čisti i piše
- Sva prašina je obrisana, pauci su se stisli u kutu i samo me gledaju kada ću opet proći. Sada dosta i pišem. Pokrenuo sam se i oko RokOtoka. To je projekt u kojem cijeli sedmi mjesec plivamo i učimo zajedno s klincima o otocima, ekologiji, prirodi, zaštiti okoliša i o kvalitetnije provedenom vremenu s roditeljima. Puno puta se događa da roditelji i klinci dođu na more i onda svatko gleda u svoj mobitel. Ne zabavljaju se, ne igraju. U naše vrijeme to je sve bilo drugačije. Moderna tehnologija je sve promijenila i upravo zbog toga cijeli smisao RokOtoka je da ja otplivam do nekog otoka, pričam s klincima pola sata, pola sata se zabavljamo tražeći skriveni predmet i onda sat vremena čistimo plažu i da klinci dobiju mali poklon. Naravno, ne plastiku koju će baciti u more već nešto što će im uvijek ostati u sjećanju. Primjerice, radimo geografsku kartu otoka, bojalicu, gdje će svatko tko dođe od klinaca na RokOtok dobiti tu kartu, smotuljak za zid i onda će kada god posjeti neki otok, s bojicama koje će isto dobiti, označiti otok na kojem je bio. Tako će 'skupljati sve hrvatske otoke'. Ja kao profesor geografije, uvijek sam se trudio ljudima objasniti da je naša zemlja prekrasna i da prvo nju trebamo obići pa onda ići vani na Maldive, Bahame i slično - objašnjava Domagoj koji je i sam, poluotočanin po majci koja je s Korčule pa je zbog toga oduvijek naglašavao važnost otoka i otočana.
'Imamo nešto predivno na dohvat ruke i ne brinemo o tome'
- Zamislite koliko je teško i naporno preko zime biti na jednom otoku, primjerice na Lastovu. Zamislite da vam puhne vjetar ili se pokvari trajekt. Pa vi tri do četiri dana ne možete vidjeti kopna. Tim ljudima se stvarno treba divieti. Isto tako, uvijek kad se nađem s klincima im krenem sve to objašnjavati i jako je zanimljivo da klinci koji najčešće dođu iz Zagreba na te otoke, kada ih pitaš što ta djeca koja tamo ostanu preko godine, rade na otoku? Oni bi mi odgovorili: 'Pa ništa, oni se izležavaju, ništa ne rade, uživaju na suncu'. Upravo zbog toga im pokušavam objasniti te sitne stvari, koje na kraju krajeva i nisu sitne. Osim toga, tu je i ekologija, koja je jako bitna. Najsretniji sam kada klinci na kraju mog predavanja dođu roditeljima i kažu: 'Nemoj bacati smeće u more, tako nam je Riba rekao. Bacaj ga u smeće'. Odlazim s tog otoka ispunjen, a njih stotinu mi maše i pozdravlja me, a mi plivamo dalje i širimo dobru priču - govori nam Ribafish koji prošle godine nije mogao plivati zbog lockdowna.
- Prošle godine nismo dobili odgovor od stožera ni od policije. Nisu nam mogli potvrditi hoćemo li moći plivati 2020. godine i mi smo samo to odgodili za 2021. tako da su prošlogodišnji datumi ostali praktički isti - dodaje.
Prošle godine previđeno je 17 otoka zadarskog i šibenskog arhipelaga koji su premješteni za ovu godinu.
Druga etapa RokOtoka trebala bi krenuti 03. srpnja iz Brodarice kraj Šibenika. Tu bi krenuli za Krapanj i onda bi preko Zlarina i Murtera išli sve do Ugljana gdje je zadnje plivanje, 27. srpnja.
- Mi do 1. lipnja moramo javiti hoćemo ići na plivanje ili ne. Ja se nadam da će se ove godine sve održati kako smo planirali i da nam korona neće pokvariti planove kao i prošle godine. Stvarno se nadam da će se druga etapa RokOtoka održati. Moje tijelo se stvarno veseli plivanju. Ove godine treba otplivati 55 kilometara, ali meni je najbitnije da klinci kada dođu na tu plažu ne pale mobitele nego da traže prijatelje da se zajedno igraju i da s tog otoka otiđu puni znanja o ekologiji - govori Riba kojemu su mediji, društvene mreže i prijatelji pomogli da se pročuje o ovom projektu.
- Ljudi su pratili medije, televiziju, radio sve.. i jednostavno su čuli da se nešto događa. To nedostaje Dalmaciji i otocima, da se nešto događa. Turisti uvijek kad dođu u Hrvatsku kažu: 'E tu je lijepo, al dajte nam nešto da se događa'. Ovo je bilo nešto zabavno za turiste i za domaće. Tih sat dva da se klinci druže, da se zabavljaju da dobiju poklone koje će kasnije iskoristiti. Najzanimljivije je što se tu skupi oko 50-100 ljudi koji se prije nisu poznavali i nakon toga bi se nastavili družiti. Iz toga se rodila jedna jako lijepa i divna priča. Stalno nam se javljaju ljudi s drugih otoka kada ćemo i njih podsjetiti. Nedavno su nas zvali u Istru. Ja im kažem polako, sve će doći na svoje. Tu ima još mjesta za napredak, ali zadovoljan sam i s ovim za sad. Krenuli smo od nule, a doveli smo oko dvije tisuće klinaca na prvih 17 otoka. Nadam se da ćemo to uspjeti i na drugoj etapi, stvarno bih to želio. Sada jedva čekam da se vratim u normalu i da se prošetam sa svojim psom - rekao nam je za kraj Ribafish koji kaže kako nakon ovog razgovora ide dalje čistiti kuću.