Ashleigh Topley (31) iz Portadowna u Sjevernoj Irskoj zauvijek će pamtiti Valentinovo 2013. godine. Bila je trudna četiri i pol mjeseca kada su liječnici na ultrazvuku vidjeli da s djetetom nešto nije u redu. Rekli su joj da se beba ne razvija kako treba i da će umrijeti čim se rodi, te da se tu ništa ne može napraviti.
To stanje zovu fatalnim fetalnim poremećajem i obično ženama savjetuju da naprave abortus. Međutim, u Sjevernoj Irskoj pobačaj je ilegalan, osim ako je život majke ugrožen ili ukoliko može dokazati da će to ostaviti ozbiljne posljedice na njezino mentalno ili fizičko zdravlje.
Žene s dijagnozom kakvu je dobila Ashleigh moraju nastaviti s trudnoćom do trudova kada dijete umire unutar maternice ili tijekom rađanja, ili tren nakon dolaska na svijet.
Ovo je njezina ispovijest o 15 najtužnijih tjedana u životu:
Nisam mogla vjerovati da moram proći takvo mučenje znajući da naša beba neće preživjeti. Svejedno sam morala nastaviti s trudnoćom od veljače do svibnja. Ljudi iz mjesta u kojem živim počeli su postavljati pitanja o mojem sve većem trbuhu.
Nisu ništa znali pa su mi prijateljski nastrojeni postavljali svako malo pitanja - jesam li trudna, kada ću roditi, nosim li curicu ili dečka, je li mi to prva beba, jesam li sretna i uzbuđena... Sve to me izjedalo iznutra. Svaki put kada bi se vratila kući samo bi plakala jer nisam mogla vjerovati što mi se to događa.
Osjećaj da beba u trbuhu štuca trebao bi biti radostan trenutak za trudnicu, ali za mene nije. Na trenutke mi je kroz glavu prolazila želja da moja beba odmah umre i da ta agonija završi što prije. Emocije su mi bile pomiješane. Svako jutro sam pomislila "Je li danas taj dan?".
Nakon 35 tjedana trudnoće uhvatili su me trudovi i tijekom poroda srce našeg djeteta je prestalo kucati. Nazvali smo je Katy.
Ponekad pitam sama sebe kako sam sve to preživjela. Ne želim nikome da proživi ovo što se meni i mojem suprugu dogodilo.
Ashleigh i njezin suprug Geoff u međuvremenu su dobili kćer Robyn koja sada ima oko godinu dana. Kažu kako je njezino rođenje pomoglo cijeloj obitelji da se oporavi od tuge.
Odlučila je ispričati svoje iskustvo javno jer tako želi utjecati na tamošnje političare da promijene zakon vezan za pobačaj kako više niti jedna žena ne bi bila prisiljena proživjeti agoniju kakvu je proživjela ona, prenosi BBC.