Majka četverogodišnje djevojčice krenula je na terapiju odmah nakon dijagnoze. Izdržala je 13 ciklusa kemoterapije, a u bolnici je provela 21 dan. Tretman je bio uspješan, a prošlog mjeseca su stigli nalazi da više nema znakova bolesti. Varrie Dunlop (26) zaposlena je kao službenica za prodaju osiguranja. Lani tijekom uskrsnih praznika osjećala je iznenadan umor koji ju je zabrinuo, pa se javila svom liječniku. On joj je rekao da ima virozu.

No simptomi bolesti nisu se povlačili i ona se osjećala sve lošije. Nekoliko mjeseci poslije dobila je sepsu i završila u bolnici. Tijekom njezina boravka ondje otkrili su da ima rak, non-Hodgkinov limfom u četvrtom stadiju. Bila je potpuno slomljena, no kazala je kako je osjetila i olakšanje jer je konačno znala što joj je.

- Non-Hodgkinove limfome dijelimo na agresivne i brzorazvijajuće te indolentne koji pokazuju spori tijek. Indolentni se ponekad u početku i ne liječe, ovisno o tome koliko su zahvatili regija i proširili se. Agresivni limfomi se odmah moraju liječiti jer u protivnom se brzo razvijaju i dovode do neželjenog ishoda. Ono što je paradoks, osjetljivi su na liječenje kemoterapijom i brzo može doći do terapijskih odgovora - kazao je poznati hrvatski hematolog prof. dr. sc. Boris Labar. Pojasnio je kako su simptomi bolesti vrlo individualni.

- Najčešće je to povećanje limfnih čvorova u regijama koje su vidljive: na vratu, u pazusima i preponama. No ako se bolest javi u unutrašnjim regijama limfnih čvorova, onda se na žalost tek disfunkcijom tog organa može posumnjati na ovu dijagnozu. Primjerice, ako pacijent pati od kašlja, napravite rendgen pluća i nađete u sredoprsju uvećane limfne čvorove, to vas može nagnati da posumnjate na non-Hodgkina. Jedina mogućnost točne dijagnoze je da dobijete uzorak limfnog čvora i analizirate ga, a to vrijedi za bilo koju regiju. Usto, čovjek može osjećati vrućicu, javlja se pojačano znojenje te gubitak na težini i naglo mršavljenje - kazao je prof. Labar.

U slučaju Varrie Dunlop loše vijesti su nastavile stizati i nakon postavljanja dijagnoze. Liječnici su ustanovili da se bolest proširila limfom, kralježnicom i stigla je do mozga.

- Rekli su mi da je stanje jako ozbiljno i da će mi se organi ubrzo početi gasiti - prisjetila se. Tijekom mirovanja imala je 106 otkucaja srca u minuti, dok kod zdravih ljudi taj broj varira od 60 do najviše 100 otkucaja. Nije imala izbora nego odmah započeti s terapijom. Izravno u kralježnicu primila je devet ciklusa kemoterapija kako bi se zaustavilo širenje raka na mozak.

- Prošla sam kroz vrlo intenzivne kemoterapije, no to što sam sad u remisiji izvanredan je osjećaj. Znala sam da ću uspjeti jer sam borac, iako je bilo teško - ustvrdila je.

- Ova žena je postigla kliničku remisiju bolesti što znači da uobičajenim pretragama nakon liječenje ne možemo utvrditi prisustvo bolesti, što ne znači da je izliječena. Najčešće se ova bolest ponovo javlja u prvoj godini od postizanja dobrog terapijskog odgovora. Tek nakon pet godina remisije možemo utvrditi da je pacijent izliječen, tako da u ovom slučaju ipak treba još malo pričekati te ići na redovite kontrole da se procijeni da bolesti nema - upozorio je prof. Labar. Varrie Dunlop bila je odlučna u nakani da pobijedi bolest zbog svoje kćeri Lane (4). Živi s njom i sa svojim roditeljima.

- Imam malu curicu doma pa sam bila odlučna u tome da nikud ne idem. Isprva joj nisam mislila reći, no specijalist mi je ukazao na to da ću morati biti iskrena jer ću izgubiti kosu. Bila sam u bolnici 21 dan, no moja obitelj bila je uz mene cijelo vrijeme. Osjećam veliko olakšanje što sam još tu za svoju kćer - kazala je.

Ovog vikenda će sudjelovati na utrci za prikupljanje sredstava za istraživanje raka u Bournemouthu, a svoju je priču podijelila s medijima kako bi podignula svijest o non-Hodgkinovom limfomu i nenametljivim simptomima te bolesti poput bezbolne otekline limfnih čvorova ili umora.

- Mislila sam da sam umorna jer sam mnogo radila, a noćna znojenja pripisala sam godišnjem dobu jer je bilo ljeto. Ohrabrila bih ljude da redovito idu na sistematske preglede i posjećuju liječnike, čak i ako inače neke simptome ne bi pripisali raku. Tražite od liječnika da vas shvate ozbiljno - zaključila je.